LIČNI UGAO: PET PITANJA koja postavljam sebi i drugima pred AMA BAŠ SVAKI SAJAM KNJIGA

"Dok devojčica, tada u nižim razredima osnovne škole, luta između štandova ispunjenih knjigama, sužavajući izbor na razuman broj onih koje može da kupi, njeni roditelji strpljivo idu za njom. Ovo je moja prva, kako se danas moderno kaže, mentalna slika sa Beogradskog sajma knjiga."

Sajam knjiga
Beta

Ništa kod nje ne bi bilo neobično, osim činjenice da moji roditelji nisu čitali knjige, ali su bili spremni da sate provedu pod kupolama hala, samo da bi podržali ono što njihovu jedinicu ispunjava radošću, a to je čitanje. Možda je ovo način da im se za to po prvi put u životu zahvalim, verujući da će to znati i tata tamo negde gde je, zato što nisam stigla da mu to i kažem.

Iako se sajam tokom godina menjao, moj osećaj u ovo doba godine je uvek isti. Uzbuđenje, uzvrpoljenost, blaga euforičnost, radost i tako još neki osećaji “vozaju” me iz godine u godinu, a jedna ista pitanja sebi, a i svojoj okolini, postavljam uvek u dane pred sajam.

Ko je fiksirao termin održavanja pred kraj meseca?

Ja ću možda javno da napišem, a znam da mnogi pred svaki sajam pomisle, a to je – zašto sam hronično “dekintirana” i moram da se dovijam da dođem do nekih para za sve one knjige na koje tamo slučajno naletim.

Da, ja nemam spisak za Sajam i nikad ga nisam ni imala, zato što je za mene jedna od posebnih draži ove manifestacije to kada sasvim neočekivano na nekom štandu naletim na neku knjigu, koja je do tada čučala negde u dubinama knjižara i ja je vidim prvi put, a pritom je na nekom fenomenalnom popustu.

Nije teško zaključiti da je razlog ovoj “predsajamskoj besparici u Srba” činjenica da su poslednji dani u mesecu oni kada je plata od prethodnog otišla u nepovrat, a u novčaniku se ima taman toliko da se pojede nešto na poslu, ili uplati vožnja na Bus plus kartici, koja se čuva samo za slučaj iznenadnog ulaska kontrole u autobus.

Zašto hejteri svake godine pričaju o pljeskavicama na sajmu?

Sajam
Ivan Tošković/Dnevno.rs

To što se neki “mudrac” setio i izrekao negde na Tviterima, da miris sveže odštampanih knjiga ne bi trebalo da se meša sa mirisom roštilja je toliko pase i dosadno, ali je izgleda urodilo plodom.

Od prošle godine više nema štandova s pljeskavicama na Sajmu, a ja to ne bih ni primetila da se mediji nisu utrkivali naslovima tipa “Pitali smo posetioce da li im nedostaju pljeskavice na Sajmu knjiga“, “Jebeš Sajam knjiga bez pljeskavica“, “Nema više roštilja na Sajmu knjiga“… Hoću da kažem da sam ja te štandove jednako primećivala kao bilo koji drugi fast food u gradu koji se nalazi u neposrednoj blizini neke knjižare.

Šta ćemo sad, možda da pišemo peticiju da se svi oni uklone, jer kako pobogu čovek “gladan znanja”, može da bude i gladan nekog mesišta. Sve u svemu, meni je to priča za one “književne snobove”, koji će vam oko iskopati ako kažete da niste ljubitelj ruskih pisaca i zauvek “baciti anatemu” na vas ako čitate Šeldona. Ali o njima ću u nekom drugom postu naširoko.

Ko su ljudi koji posećuju Sajam ako se u Srbiji ne čita?

Ok, moram da priznam da ne volim da se sudaram sa kolicima za pijacu na Sajmu knjiga, ali sam nekako ubedila sebe da ljudi koji ih vuku možda žive u nekom manjem mestu gde postoji jedna knjižara sa oskudnom ponudom, pa koriste ovu priliku da se naoružaju literaturom za narednih godinu dana.

Sa druge strane, nekim štandovima ne možete da priđete i stojite u redu da bi uspeli da pogledate njihovu ponudu. Svi oni koji redovno odlaze na sajam, zaobilaze vikend zbog najveće gužve. Zato se ja svake godine pitam ko širi neistinu da Srbi ne čitaju knjige, a pomalo se i raspravljam na tu temu.

Uopšte ne želim da slušam da među njima ima mnogo “šetača” i onih koji bi da budu viđeni. Ma ajte molim vas, pa koja je verovatnoća da će baš vama da priđe novinarka javnog servisa i pita vas “Šta ste kupili na Sajmu?”, a da vi onda “izađete” u Dnevniku 2.

Zašto, pobogu, kupujete trenutne hitove na sajmu?

Sajam knjiga
Dnevno.rs/Petar Marković

Izdavačke kuće se utrkuju najavljivanjem najnovijih izdanja koje spremaju za Sajam. Onda mnogi pohrle baš po njih, kao da se isti ti naslovi neće naći na policama knjižara odmah posle sajma. Ustvari, oni su tamo i dok on traje i to po istoj ceni.

Kupovina ovakvih knjiga za mene ima smisla samo ako za jednim od onih stolova na štandovima, sedi autor lično i potpisuje svoju najnoviju knjigu. Ali da je to autor koga baš volim, a ne onaj za koga morate da kažete da ga čitate, jer u suprotnom nećete biti u trendu. Opet je to priča o onim snobovima o kojima ću drugom prilikom.

Mnogo je bolje iskoristiti Sajam knjiga kao priliku da se kupe neke knjige koje nije lako pronaći u slobodnoj prodaji. Naravno i neke komplete, enciklopedije ili monografije koje obično imaju baš dobar sajamski popust.

Kome smetaju Jutjuberi na Sajmu knjiga?

Meni. Naravno ovo se pitam samo poslednjih 2-3 godine, čini mi se. Nisam ljubomorna na njihov uspeh, kako bih to i mogla da budem kada je većina njih tek neku godinu starija od moje dece.

Ne mislim ni da ne treba da pišu knjige. Samo bi možda bilo bolje da to budu nekakvi romani, pa makar bili i sladunjavi tinejdžerski, jer to njihovim godinama i priliči, a ne priručnici za nešto ili kalendari.

Ipak, ono što mi smeta su redovi tinejdžera koji čekaju da im zvezde Jutjuba potpišu ta svoja štiva na štandovima najvećih izdavača, a to baš ume da ometa ostale posetioce da se normalno kreću po Sajmu. Mislim da bi tako nešto trebalo da bude rezervisano za događaje tipa Balkan Tube Fest. Tamo bi deca isto tako strpljivo čekala u redu za potpis na knjizi, kao što su čekali na selfi sa Baka Prasetom.

Verujte mi, bila i videla svojim očima!

Sajam knjiga
Dnevno.rs/Petar Marković

Posetite 63. Beogradski sajam knjiga od 21. do 28. oktobra koji se ove godine održava pod sloganom “Radost čitanja”. Cena ulaznice je 250 dinara, parking košta 150 dinara na sat, a za decu do 7 godina ulaz je besplatan. Radno vreme sajma je svakog dana od 10 do 21 čas, osim 22. i 25, oktobra kada se sajam zatvara u 20 časova. Zemlja počasni gost je Maroko.

Tekst preuzet sa bloga: Sa knjigama na ti