MANJE RADA POVEĆAVA UČINAK: Ovo je idealno radno vreme za osobe starije od 40 godina!

Rezultati jednog istraživanja otkrili su da ljudi stariji od 40 godina rade najbolje kada rade samo tri dana u sedmici.

Stres
freedigitalphotos.net/stockimages

Istraživači su zaključili da se kognitivni učinak sredovečnih ljudi povećava kada rade do 25 sati sedmično. Sa druge strane, performanse se smanjuju kada nedeljno radno vreme premaši 25 sati, zbog uticaja umora i stresa.

Studija je objavljena u “Melbourne Institute Worker Paper”, i uključivala je niz kognitivnih testova u kojima je učestvovalo 3.000 australijskih muškaraca i 3.500 australijskih žena kojima su analizirane radne navike. Testirala je sposobnost učesnika da glasno pročitaju reči i recituju spisak brojeva.

 Merila se njihova sposobnost pamćenja, sposobnost razmišljanja koja je uključivala izvršno razmišljanje, apstraktno razmišljanje i memoriju. Zaključeno je da učesnici koji rade 25 sati sedmično najbolje rade, dok su rezultati onih koji rade 55 sati bili lošiji čak i od nezaposlenih učesnika studije.
Kolin Mekenzi sa Univerziteta Keio jedan je od tri autora studije, a ovo su njegova zapažanja:

Stepen intelektualne stimulacije može zavisiti od radnog vremena. Rad može biti mač sa dve oštrice, jer može stimulisati aktivnost mozga, ali istovremeno dugo radno vreme može uzrokovati umor i stres, što može oštetiti kognitivne funkcije.

Naučnici kažu da su razlike u radnom vremenu važne za održavanje funkcionisanja kognitivnih funkcija kod sredovečnih i starijih odraslih osoba. To znači da bi, u srednjoj i starijoj dobi, radno vreme moglo biti efikasno u održavanju kognitivne sposobnosti.

– Dok posao može stimulisati aktivnost mozga, dugo radno vreme može uzrokovati umor i stres, što može oštetiti kognitivne funkcije. Rad sa punim radnim vremenom (40 sati sedmično) još uvek je bolji nego kad posla nema u smislu održavanja kognitivnog funkcionisanja, ali takav rad ne povećava pozitivne učinke rada – navodi on.

Važno je napomenuti da se rezultati verovatno razlikuju od države do države i da je vrlo je teško kontrolisati sve faktore koji doprinose konačnim rezultatima takve studije.