MILOŠEVIĆEV UNUK PRVI PUT GOVORIO O SEBI I DEDI: “Imao sam najsrećnije detinjstvo”

Marko Milošević, unuk nekadašnjeg predsednika Slobodana Miloševića, odlučio je da se hrabro izdvojio iz senke porodične istorije. Dok njegovo detinjstvo nosi težinu prošlosti, on je zakoračio u svet politike.

Printscreen

U emisiji „Kec na jedanaest“ na televiziji K1, Marko je otvoreno pričao o svom detinjstvu, politici Slobodana Miloševića, ali i stavovima koje on zastupa.

Moje najranije detinjstvo je period koji smatram najsrećnijim, uprkos svim tim okolnostima, jer je neverovatan podvig moje majke bio što je uspela da me u potpunosti izoluje. Do te mere, išli smo u Hag zajedno; imao sam sedam godina kada je deda umro, ali ga se sećam. Mnogo mi je drago što čak ni u tim trenucima nisam doživljavao turbulentna vremena. Kada je dete malo, ne može potpuno da razume. Moja majka je uspela da sačuva sve od toga – kaže Marko Milošević i opisuje kako su izgledali njegovi školski dani:

U osnovnoj školi nisam imao nikakvih neprijatnosti. Ni od školskih drugara, ni od učitelja, ni od nastavnika nije bilo nikakve diskriminacije; bilo mi je jako prijatno. Ne mislim da je svakome to bila simpatična priča, ali čak ni onima kojima nije, nisu to pokazivali predamnom. Nisu pravili razliku; bilo je trenutaka kada su ljudi bili rezervisani prema meni, ali sve je to normalno. Sada mi svi skreću pažnju na to kako bih morao dodatno da vodim računa o tome gde radim, kako pričam, ali s obzirom da sam ja odrastao pod takvim okolnostima, meni je to normalno, ne predstavlja izazov za mene. Kasnije, u srednjoj školi, moja majka je insistirala na tome da budem odličan đak, baš iz tog razloga, kako ne bih dao nikome preveliki povod ako bi neko želeo da me diskriminiše.

Marko ističe da ga negativni komentari ne dotiču.

– Ja sam neko ko ne doživljava negativan uticaj sredine niti me potresa, jer zašto bih se trebao uznemiriti zbog mišljenja koje neko ima o meni, a da me nije ni upoznao. Kada sam ušao u glavni odbor SPS-a, bilo je mnogo naslova. Trudio sam se da ih ne čitam, jer je sve to daleko od istine. Ljudi mogu da veruju u šta žele, ali kada je reč o mom političkom angažovanju, imam najiskrenije ambicije. Mislim da je došlo vreme da počnemo razmišljati o tome da bi u osnovnoj i srednjoj školi deca trebala da uče osnovne pravne i ekonomske pojmove, kako bi kao odrasli ljudi mogli razumeti stanje u državi i svetu. Šta znači dati nekome pravo da glasa, ako ne zna za šta glasa – dodaje.

O politici Slobodana Miloševića

– Trudio sam se da tome pristupim objektivno, jer ne mislim da samo zato što je neko moj, mora da bude u pravu. To ne bi bilo pošteno. Analizirajući te događaje, jer nisam bio ni učesnik ni svedok tog vremena, ali sam se trudio razumeti, posebno one koji su bili protiv. Važno je da šira javnost shvati nekoliko ključnih činjenica u tom istorijskom procesu. Velika država SFRJ nije dozvoljavala raspad prema svom Ustavu. Narod koji je živeo na teritoriji te države, posebno srpski narod koji nije bio ograničen samo na teritoriju Srbije, morao je biti zaštićen. Ako su republike te države tražile svoju nezavisnost, isto pravo na teritoriju i zaštitu trebalo je imati i grupacije našeg stanovništva koje su želele ostati u toj državi, što im nije bilo omogućeno. Rat nikada nije rešenje i trebali bismo ga izbegavati po svaku cenu, iako nažalost ljudska egzistencija često biva ugrožena time. Dok se približavamo vremenu kada je svet postao razvijeniji i humaniji, počevši od Drugog svetskog rata, što je paradoksalno s obzirom na to da je taj period bio obeležen velikim stradanjima, a zaključujemo da su mir i bezbednost postali najviši cilj. Iako ne tvrdim da je cena bila opravdana, činjenica je da na teritoriji zapadne Evrope, osim nas, mi smo izuzetak, nije bilo rata sve do konflikta u Ukrajini.

Na pitanje, koliko će trošiti vremena na opravdavanje postupaka svog dede, Marko kaže:

Važno je da se oslobodimo prethodnog poretka koji je bio prisutan pre 20 godina, jer vreme neprekidno teče, a pred nama su nova pitanja koja moramo rešavati. Analitičkih trenutaka je bilo dovoljno, a istorija će pokazati čije je učešće bilo ključno. Politika Slobodana Miloševića se svodi na socijalizam. Socijalizam obuhvata širok spektar ideja. Ključni termin ovde je socijalna pravda, dok ravnopravnost i jednakost nisu iste stvari. Priroda ne podrazumeva apsolutnu jednakost. Ravnopravnost predstavlja kolektivni napor jednog društva da svima pruži jednake mogućnosti. Naše civilizovano društvo ima odgovornost da omogući svakom pojedincu koji je spreman i voljan da se trudi da svoj doprinos pruži na odgovarajući način. Besplatno obrazovanje i zdravstvena zaštita su prvo što se povezuje sa socijalizmom, a to je nešto što u našoj državi postoji u određenoj meri – kaže Marko i dodaje:

Ono što mogu da kažem je da kome nije bilo jasno do 5. oktobra 2000. godine, posle tog perioda pa sve do 11. marta 2006. godine, da je Slobodanu Miloševiću je definitivno prioritet bila Srbija.

Marko Milošević prokomentarisao je i seriju “Porodica”.

Serija nije bila precizna, prikaz tih likova nije verodostojan. Da biste prikazali verodostojno, ipak morate nekoga poznavati, posebno što se tiče intimnih odnosa, a to znaju samo učesnici tih događaja. Iskreno, ne znam ni koja je bila namera te serije – rekao je.

Marko smatra da bi za njegovog dedu bilo dolje da mu se mandat završio 1997. godine.

Lično smatram da bi bilo najbolje za njega da se njegov mandat završio 1997. godine. Možda se nećemo složiti sa događajima 5. oktobra, ali činjenica je da su ljudi tada bili na ulicama i da su tada glasali. Iako i dalje mislim da se rezultati tih izbora nisu potpuno jasni, očigledno postojala velika podeljenost. Ljudi su želeli promene – zaključio je Marko Milošević u emisiji “Kec na jedanaest” na televiziji K1.