MRAČNA STRANA MIGRANTSKE KRIZE: O ovom problemu NIKO NE GOVORI

Migranti
Beta

Desetine hiljada dece migranata “nestalo” je u Evropi: ona su žrtve kriminalnih bandi i loše izbegličke politike EU.

 

Zatvaranje evropskih granica i nedostatak delotvorne strategije za rešavanje problema izbeglica iz Sirije, Avganistana i drugih zemalja koje u talasima pristižu u Evropu, dovelo je do toga da maloletna deca sama prelaze granicu i da nemaju kome da se obrate za pomoć.

U takvim okolnostima ona postaju lak plen za krijumčare i trgovce ljudima.

U teoriji, EU ima striktna i obevezujuća pravila za članice kada je reč o tražiocima azila, naročito deci bez pratnje odraslih.

U praksi, sistem pokazuje ozbiljne nedostatke, zato što članice ne razmenjuju informacije, institucije EU se ne slažu u pogledu ažuriranja zakona o azilu i zato što ne postoji jedinstveni sistem rešavanja problema dece izbeglica.

Europol, policijska agencija EU, u januaru je upozorila na ovaj problem i saopštila da je 10.000 dece nestalo širom kontinenta. Mnoga od njih rade za bande na gradilištima i na poljoprivrednim imanjima, kaže Robert Krepinko, šef Evropskog centra za borbu protiv krijumčarenja agencije Europol.

“Uznemirena sam zbog najnovijih Europolovih podataka… Deca koja putuju sama izložena su velikoj opasnosti od kriminalnih bandi, koje ih ekploatišu radi trgovine ljudima, prostitucije i ropstva”, izjavila je za “Politico” Vera Jourova, evropski komisar za pravdu.

Mnoge nacionalne vlade, Interpol i nevladine organizacije, međutim, procenjuju da je broj dece migranata daleko veći 10.000.

“Situacija je ozbiljna, broj nestale dece je verovatno mnogo veći i tom problemu treba da pristupimo apsolutno pažljivo, ako smo zaista zainteresovani za dobrobit ove dece”, kaže Majkl Moran, pomoćnik direktora Interpolovog Sektora za trgovinu ljudima i eksploataciju dece.

Jedan od glavnih problema sa kojim se EU suočava kada je reč o azilantima jeste činjenica da države članice i članovi parlamenta nisu jedinstveni kada su u pitanju planovi da se ažurira Dablinski sporazum, prema kome zahtevi za azil moraju da se obrađuju u državi kroz koju je podnosilac zahteva ušao u EU. On je, sasvim razumljivo, nepopularan u zemljama na liniji frtona migracione krize, kao što su Grčka i Italija.

Međutim, iako nije postignut zakonski sporazum, pripreme za promene su u toku. Posle presude jednog evropskog suda pravde, država, “u kojoj se nalazi maloletnik” posle podnošenja zahteva za azil, biće odgovorna za obradu zahteva, a ta mera će stupiti na snagu sledećeg meseca.

Prema podacima Agencije za izbeglice UN, 35 odsto migranata koji su 2016. ušli u EU su deca, od kojih mnoga putuju bez pratnje odraslih, 31 odsto više nego 2015.

Godine 2015, zahtev za azil u EU podnelo je 88.265 maloletnika bez pratnje odraslih, tri puta više nego 2014. Gotovo polovina je iz Avganistana, dok je 13 odsto iz Sirije.

Problemi u rešavanju zahteva za azil odražavaju probleme u nacionalnim parlamentima.

U Italiji, Sandra Campa iz Demokratske partije premijera Matea Rencija, izjavila je za “Politiko” da je još 2013. predložila zakon za brigu o maloletnim migrantima bez pratnje odraslih, ali da taj zakon još čeka odobrenje parlamentarnog komiteta za budžet.

“Mislim da to pokazuje da niko ne želi da preuzme odgovornost, a to je neprihvatljivo”, kaže Campa.

U Švedskoj ne postoji uprava koja je odgovorna za brigu o maloletnim migrantima.

Migraciona kancelarija je odgovorna za dete kada stigne na granicu, ali ne i kasnije. Socijalni radnici preuzimaju brigu ako im se dete poveri na staranje, ali policija retko čini napor da nađe nestalu decu.

Izvori koji su želeli da ostanu anonimni izjavili su da vlastima nije u interesu da se nestala deca nađu, jer je skuplje brinuti o maloletnicima nego o odraslim osobama.

Prema Europolovim podacima, u Italiji troškovi zbrinjavanja deteta migranta iznose 45 evra dnevno plus dodatnih 9 evra za pokrivanje troškova školovanja, časova jezika i drugih aktivnosti koje doprinose integraciji, dok odrasla osoba košta 35 evra dnevno.

“Prema Interpolovim podacima do kojih je došao Politiko, ukupan broj “žutih poternica”, oznaka kojom međunarodne vlasi označavaju nestale osobe, 2014. iznosio je 2.814, od toga 29 odsto dece. To je znatno manje od Evropolovih brojki od 10.000, a Interpolov broj pokriva svu nestalu decu, a ne samo migrante.

“To znači da neke članice ne unose nestale maloletnike u Interpolovu bazu podataka kao što bi trebalo. Popunjavanje podataka ne odvija se sistematski i ako članice EU žele da reše problem, moraju ozbiljno da pristupe ovom poslu”, objašnjava Moran.

Padre Mengoli, sveštenik iz Bolonje, vodi centar za decu migrante i objašnjava kako to funkcioniše u praksi. “Recimo da maloletnik bez pratnje uđe u Italiju. On ili ona smešta se u takozvani ‘prvi prijem’. Recimo da pobegne i stigne sve do Nemačke.

Ukoliko, ponavljam, ukoliko, centar obavesti italijansku policiju da je nestalo dete nađeno, policija bi trebalo da ažurira međunarodnu bazu podataka, kako bi svi nadležni organi bili upoznati. Ako to ne urade, i ako u Nemačkoj najzad nađu maloletnika i prijave da su ga našli, on je prema podacima italijanskih vlasti zvanično i dalje nestao. Prava zbrka.”

Povrh svega, mnogi maloletnici kriju godine kako bi izbegli birokratiju.

Deca migranti, međutim, neprestano pristižu. Prema podacima Evropske kancelarije za pomoć u pitanjima azila (EASO), u januaru i februaru neimenovani maloletnici podneli su 6.133 zahteva za zaštitu u Evropi.