NAJVEĆI PROIZVOĐAČ LUBENICA u jugoistočnoj Evropi ŽIVI U SRBIJI: Goranu na biznisu zavide i svetske firme

Najveći porodični proizvodjač lubenica u jugoistočnoj Evropi posluje u Srbiji, a u selu Ašanja u Opštini Pećinci, u sezoni na 100 hektara proizvede u proseku 3.500 tona lubenice.

Printscreen AGROmedia

Mladi poljoprivredni proizvođač Goran Blanuša (42) sa porodicom se više od 20 godina bavi proizvodnjom lubenica, pa je trenutno asortiman proširio na sedam vrsta, a bavi se i uzgojem dve vrste dinja.

Kako je kazao novinarima koji su posetili njegovo poljoprivredno imanje, berba lubenica na njegovom imanju traje svakoga dana od početka juna do početka novembra, prinosi u zavisnosti od vremenskih prilika variraju od 40 do 80 tona po hektaru, dok ukupan godišnji rod može da dostigne i 5.500 tona.

Blanuša je istakao da 90 odsto proizvedenih lubenica njegova porodica plasira na domaće tržište, dok ostatak izvozi u Dansku.

Sa kompanijom Delez saradjuje više od deset godina, pa je tako postao najveći snabdevač maloprodajnih lanaca Maksi (Maxi), Tempo i Šop and Go (Shop&Go).

Prema njegovim rečima, domaća lubenica koju proizvodi zauzima i do 60 odsto rafova sa tom vrstom bostana u Delezovim prodavnicama, dok je njegovih ruku delo celokupna ponuda specijalnih i besemenih lubenica, poput onih sa narandžastom ili žutom sredinom.

“Kvalitet je najbolja preporuka. Nabavljamo najbolje sertifikovano seme, kao i supstrat iz Nemačke, rasad sam proizvodim, a ulažemo i u najkvalitetnije đubrivo”, kazao je Blanuša.

Domaću sortu gaji na oko 50 hektara, dok se na ostatku površina gaje besemene i specijalne vrste.

“Mislim da sam dostigao maksimalnu proizvodnju u ataru svog sela”, kazao je Blanuša i naveo da bi za povećanje površina pod zasadom lubenice bilo potrebno dodatno ulaganje, što za sada ipak nije u planu.

On ipak razmišlja, da pored subvencija koje je dobijao od države na ranijim konkursima i uz čiju pomoć je pored ostalog nabavio traktor i sistem za navodnjavanje, konkuriše i za sredstva iz pretpristupnih fondova EU i tako obnovi mehanizaciju.

Za sada proizvodnju zasniva na svojevrsnoj saradnji sa prijateljem koji se bavi ratarstvom, pa tako 50 odsto zemljišta na kome su mu zasadi lubenice svake godine razmenjuje sa njim.

Kako je objasnio, razmena poseda se radi kako bi zemlja na kojoj će zasnovati novi rod bila što kvalitetnija i sa malom mogućnošću da su prenete neke bolesti lubenica, zbog čega se biljka manje tretira zaštitnim sredstvima, a ima i veće prinose.