Kako je rekao, inspiraciju je dobio od Ćofija koji je u Beogradu propitivao o hrvatskim rečima,
Znate li što je bešika? A to ti je krevetić dečiji. Bešika, bešika … Da li se to ljulja? U šta se dete stavi dok spava? Mora biti, inače ni ti ne znaš. To neki turcizam? – prolaznici su pokušavali da objasne značenje reči “bešika”, odnosno – na hrvatskom mjehur.
Ovaj izraz je svima najviše smetao, posebno kada je Leon pokušao da im pomogne i rekao da je to organ. Samo je jedna dama odmah znala tačan odgovor.
Prolaznici u centru Zagreba imali su gotovo iste probleme sa terminom “sočiva” ili “sa očima” kako reče jedan Zagrepčanin. Ali tada je “ofinger” spasio stvar. Skoro svi su odmah pogodili.
– Podseća me na predmet … Ček, ček, to je vešalica – rekla je devojka gotovo bez poteškoća, a uz malu pomoć Leona, ovaj pojam odmah je pogodio još jedan Zagrepčanin.
Posle ofingera, ponovo su počele muke, ovog puta od strane “buđelara” – Buđola je salama – reče jedan.
– Šta je to? Koji je to jezik uopšte? Ne znam, zaista ne znam šta je to – jedan prolaznik je bio očajan, a drugi je tražio od Leona da malo vremena da razmisli. Ali na kraju se nije mogla setiti o čemu se radi.
– Momak, možda je to buldožer? – njen partner je želeo da joj pomogne, ali nije bio baš blizu. Malo ko je znao da buđelar zapravo znači novčanik.