OGLASILA SE I MINISTARKA! “Ako se neko nije slikao za Instagram izgleda kao da ništa nije radio”

Trinaestogodišnji Kosta K. i dvadesetjednogodišnji Uroš B. zauvek su promenili lice srpske porodice. Posle dva masakra u Beogradu i okolini Mladenovca više ništa nije isto. Gde nam se "zaglavila" porodica? Šta radi Ministarstvo za brigu o porodici i demografiji i gde je bilo 3. maja?

Printscreen

To su ovog jutra u „Uranku“ na televiziji K1 bila pitanja za ministarku Dariju Kisić.

Kako je kazala, Ministarstvo je tu bilo sve vreme.

– Ako se neko nije slikao, pisao na tviteru i postavljao na instagram, onda izgleda kao da ništa nije ni radio i da se ništa nije ni dešavalo. Ministarstvo za brigu o porodici i ja kao nadležni ministar od početka smo bili aktivno uključeni u praktično sve aktivnosti koje su u vezi sa našom nadležnosti. U svakodnevnoj smo, svakominutnoj tačnije, komunikaciji sa svim drugim resorima i institucijama koje su od značaja u ovom događaju. Prvobitni šok smo svi imali kao ljudi. Nekoliko puta sam to rekla i stalno to ponavljam da je to nešto što smo gledali u filmovima i što se dešavalo negde drugo, u drugim zemljama. Takva vrsta tragedije i zlodela nije se dešavala kod nas. Bez obzira na sve te činjenice, na šta očigledno čitav svet u svakom momentu mora i treba da bude spreman, potreba određenih medija je da se sve politizuje, da se o svemu na takav način priča da pokušava da se iskoristi tuga i ogroman bol, neprebol, za te roditelje. Znate, kada se sve to dešavalo osim posla koji smo imali, aktivnosti, komunikacije, sagledavanja i to je trajalo do duboko u noć, kada se nažalost desila i druga tragedija, ponovo počinjete ceo posao da radite ispočetka. U jednom momentu ja sam pregledala vesti za sutrašnji dan, kada smo ih dobili, videla sam pregled naslova i onda sam tek videla da se neko bavio takvim načinom izveštavanja i prikazom ko je gde bio u kom momentu, slikanjem, da li je neko postavio cvet….Kako da vam kažem, meni dete ide u školu pored, ja sam nekoliko puta dnevno na tom mestu, pa i te noći sam bila sa svojim detetom. Ako neko nije zvao novinare i slikao se i postavio na instagram, izgleda kao da se tako nešto nije desilo – kazala je Darija Kisić.

Darija Kisić kazala je da je Ministarstvo za brigu o porodici uvek tu za medije, jer su mediji od ogromnog značaja i za edukaciju i kao kanal da informacije dopru do svih građana.

– Mi smo bili tu. Prvih momenata kada su se trebale dati informacije u vezi sa zdravstvenim stanjem povređenih, u vezi sa bezbednosnim podacima, naravno da su na konferenciji za novinare bili nadležni ministri. Posle toga, dan posle, kada se i predsednik obraćao naciji većina nas je bila tu. Nemojte da bude da samo ono što se slika i prezentuje da se to dešava. Jutro posle, oko pola 8 kada sam dovozila dete u školu, već sam tada videla da je bilo mirno ispred škole ali da tu novinari postavljaju stalke, nameštaju kamere. Pomislila sam šta se očekuje da tu treba da se dešava. Zašto mislilite da informacije koje su dolazile nisu delom dolazile i iz našeg ministarstva? Da li mislite da sve naše aktivnosti nisu koordinisane? Čitava Vlada Srbije je tim i zna se šta je čija nadležnost. Porodica jeste osnova svega i naša baza, ali porodica je i krivac za sve uspehe i lepe događaje, vetar u leđa za sve lepo što nam se desi. Sada smo videli da je i te kako počela da se politizuje tragedija i da određene opozicione partije to pokušavaju da iskoriste za različite političke obračune i sticanje političkih poena. Vidimo da je gotovo isključivo usmereno na to da se okrivi sistem, a prevashodno predsednik. Da li onda iko „okrivljuje“ predsednika za sve uspehe koje naša deca po čitavom svetu imaju, među prvih deset smo i u oblasti matematike, informatike, videli smo kako su studenti Pravnog fakulteta osvojili visoku poziciju kada je u pitanju arbitraža. Svakodnevno imamo divne rezultate i niko ne kaže: Pa da, takvu smo klimu u društvu stvorili da ti ljudi imaju takav vetar u leđa, takvu podršku i države i porodice, prevashodno svoje porodice. Porodica je naša snaga i oaza gde i kad imamo probleme crpimo snagu za dalje – kazala je minstarka danas na televiziji K1.

Objasnila je Darija Kisić da se Ministarstvo za brigu o porodici pre više od dve godine odvojilo od Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja i prevashodno je usmereno ka pronatalitetnoj politici.

Ka tome da nas bude više, ka reproduktivnom zdravlju, unutrašnjim migracijama, imamo i deo porodično-pravne zaštite koji se odnosi na usvojenja, hraniteljstvo. Prema Zakonu o socijalnoj zaštiti praktično su centri za socijalni rad čiji je osnovač Republika Srbija nadležnost Ministarstva za rad. Svi zajedno naravno radimo i treba da radimo. Ako zaista u nekom slučaju nismo nadležni, nikome nismo odgovarali na način da to nije naša nadležnost i da nas ne interesuje. Međusobno komuniciramo sa svim nadležnim ministarstvima. Prema Zakonu o socijalnoj zaštiti, za socijalna pitanja zadužen je onaj ko sprovodi nadzor nad radom socijalnih ustanova. Da budemo potpuno iskreni, u momentu kada je pisan taj Zakon, Ministarstvo za brigu o porodici i demografiju nije ni postojalo. To sada nije bitno, jer ne možemo i ne treba da prebacujemo odgovornost s jednih na druge.

O tragediji u „Ribnikaru“

Ministarka Darija Kisić kazala je da su svi nakon tragedije u OŠ „Vladislav Ribnikar“ imali instinktivnu potrebu da vide svoju decu i svoju porodicu, svoje roditelje.

Svi su zapitali kako se ovo desilo, pokušavali su naći neke razloge, potencijalne „okidače“ u prošlosti ovog deteta koje bi moglo dovesti do tragedije. Nas su zvali da pitaju da li imamo podatke iz centara za socijalni rad o tome da li su roditelji razvedeni, da li je bio dete iz prvog braka… Sve su to bile dezinformacije. Da li je nekome lakše da prihvati činjenicu da se sve ovo desilo ako je bila prisutna neka porodična tenzija? Konkretno, i kod ovog dečaka sticajem okolnosti desile su se određene stvari koje su bile zabeležene u centru za socijalni rad. Bilo je to zbog koškanja u školi glume, u petom razredu, i tada je zbog povrede usnice odreagovao ceo sistem. Pozvane su nadležne službe, aktiviran centar za socijalni rad, urađena detaljna procena porodica oba dečaka koja su se pokoškala i doneta su detaljna mišljenja. Odreagovalo se kako treba. Na primeru škole, taj dečak nema nijedan uočljivi „triger“ za takvo ponašanje.

Kosta K. je trenutno u zdravstvenoj ustanovi, na dečjoj psihijatriji.

– Mi smo naravno uključeni. Kod maloletne osobe za bilo kakvo uzimanje izjave, informacije ne mogu da se dobiju ako nije prisutan roditelj ili neko iz centra za socijalni rad. Ovde je centar za socijalni rad prisutan od prvog momenta. U skladu sa svim procedurama veštačenja morate da imate saglasnost roditelja za maloletno dete. Prvi je otišao centar za socijalni rad u stan gde su bile njegova majka i sestra, obavio razgovor, ukazao na potrebu davanja saglasnosti za lečenje, informisao majku. Odigrao je ulogu spone između relevantnih aktera – kazala je ministarka danas na televiziji K1.

Ovo je izuzetno stresna situacija koja zahteva potporu, usmeravanje i različite vrste nadzora, kaže Darija Kisić.

– Svakodnevno smo u kontaktu sa porodicom dečaka. Kratak je vremenski period prošao od tragedije, i biće se dugo u kontaktu. I tako je u svakom pojedinačnom slučaju. Ljudi iz centara za socijalni rad su ljudi koji rade jako teške poslove, a u medijima su anatemisani. Svaka osoba koja dođe u Centar za socijalni rad ima neku muku. Svakome se prilazi na način koji je najbolji u tom momentu, ali treba da se kazne oni koji ne rade dobro posao.

Nije nadležnost centra za socijalni rad koliko će negde neko bit zadržan, kazala je ministarka za brigu o porodici.

A pogotovo ne da li će neko biti zatvoren. Pre svega imamo pravni sistem, i u slučajevima maloletničke delikvencije rad centra za socijalni rad je usmeren na privremeni smeštaj takvog deteta. Privremeni smeštaj traži se tamo gde nema odgovarajućeg roditeljskog kapaciteta, pa se maloletni delikventi smeštaju u instuiticije socijalne zaštite, određuje starateljstvo centra za socijalni rad, ili hraniteljske porodice. Ali, to nije deo ove priče. Kosta K. je u delu dečje psihijatrije. Ne može da se desi da ovaj dečak bude pušten kao što pišu mediji. On je u zdravstvenoj ustanovi. Kada je u pitanju ugrožavanje okoline ili potencijalno ugrožavanje okoline, čitav niz relevantnih aktera je uključen. Nije ništa tako jednostavno. Govorilo se mnogo prevenciji, ali kako u ovom slučaju prevenirati kada nismo pronašli uzroke? Dete je iz socijalno kompetentne porodice visokobrazovanih rodtelja koji lepo zarađuju, i to pokazuju sve procene centra za socijalni rad. Tiršova je zbog saniranja rane na usni pre dve godine, zbog potencijalnog vršnjačkog nasilja, obavestila policiju i po difoltu se odmah uključio centar za socijalni rad i obavio nadzor. Kao što je dugo postojao niz okidača koji su doveli do ovoga, i procene veštaka različitih oblasti trajaće duži vremenski period – kazala je Darija Kisić u „Uranku“.

Nije se upisala u knjigu žalosti

– Nisam se upisala u knjigu žalosti. Ko je taj ko određuje kako se žali i gde se žali? Prvo veče sam sa ćerkom otišla i ponela cvet, nošena tugom u toj ulici te noći. Nisam imala strategiju, to mi je bio osećaj. Jel mislite da ko se upisao da tuguje više od onog ko se nije upisao? Ovaj događaj je upisan u knjigu žalosti u našim srcima. To će večno biti tako.

Vraćanje dece u „Ribnikar“

Darija Kisić kazala je da je to jako osetljiv postupak.

– Potrebno je postepeno vraćanje u svakodnevne aktivnosti, fleksibilnost i individualnost prilikom reakcija. Život mora da se nastavi koliko god to surovo zvučalo. Moramo se vraćati u rutine i pronaći snagu, i nikada ne zaboraviti šta se desilo. Život njihovih porodica neće nikada moći da se sastavi, to je doživotna tuga. Svi koji idu u tu školu osećaju ogromnu teskobu. Ono što i sebi i drugima govorim je da moramo da imamo više vremena za svoju porodicu. Kada je sve u redu sve nam se podrazumeva, i to da su nam deca vesela, zdrava i poslušna. Pozabavimo se kada nešto nije u redu, a trebalo bi da cenimo svaki trenutak i svaki dan sreće, pa i plača sa decom, pa i onda kada oni nama nisu zadovoljni, jer to je naš blagoslov. Osetila sam i te prve noći koliko nas tuga ujedinjuje. Mi ćemo i 26. maja pokazati koliko je Srbija ujedinjena i pokazaćemo sliku pristojne Srbije. Srbije koja ne poziva na linč, na nasilje. Dosta je bilo krvi na ovim prostorima, zar nas nije istorija naučila i pokazala koliko smo krvi prolili. Pokazaćemo koliko smo udruženi i snažni i kada su ovakve situacije u pitanju, jer lako je biti udružen kada je sve dobro – rekla je ministarka u „Uranku“ na televiziji K1.

Ne smemo ni da pomislimo da se u pogledu porodičnih vrednosti u Srbiji nešto promenilo

Ministarka Darija Kisić danas je u „Uranku“ kazala da smo mi narod koji je u biti tradicionalan sa i te kako izraženim porodičnim vrednostima.

I ne smemo ni da pomišljamo da je to sada drugačije. Da, promenio se način života. U odnosu na našu decu mi jesmo i faktički rođeni u prošlom veku, i sve je apsolutno drugačije, ali i naši roditelji i njihovi roditelji imali su svoje izazove. Ne možemo nažalost da kažemo da se i pre nisu dešavale različite tragedije, zlostavljanja… O tome se malo znalo, da budemo iskreni. Mi sada u realnom vremenu praktično imamo prenos događaja i informacija. To je jedna od prednosti ali trebalo bi to usmeriti u tom pravcu da ide u našu korist. Ne da još neku veću paniku izazovemo ili da mediji budu sredstvo ili alat za obračune. Ne možemo mi zaustaviti 21. vek, već se treba zapitati šta sve prethodi tome da naše dete provede toliko vremena ispred ekrana. Da gleda određene sadržaje koje ne bi trebalo… To je čitav niz faktora.