Boris Milošević je rekao da u Knin dolazi kao potpredsednik Vlade Republike Hrvatske zadužen za ljudska prava.
– Kao član Vlade, Srbin iz Hrvatske, svjestan opterećenja ratnog nasljeđa u društvu koje osjećaju Srbi u Hrvatskoj, ali ne samo oni, nego i svi građani Republike Hrvatske, moram razmišljati racionalno i odgovorno te pokušati doprinijeti boljem društvu i građenju kulture mira – napisao je Milošević u postu na Fejsbuku pod nazivom “Priča jednog Srbina iz Hrvatske”.
Kaže da mu nije bilo lako da donese ovu odluku kako zbog privatne porodične tragedije, tako zbog svih onih Srba koji su u Oluji nekog izgubili, onih koji su u izbeglištvu kao i onih koji su se vratili iako im je proces povratka opstruiran, prenosi Indeks.
– Sudbinu tih ljudi dobro znam jer skoro cijeli profesionalni i politički staž, proteklih 18 godina, pomažem u rješavanju njihovih problema – naveo je on.
Prisetio se i svog doživljaja Oluje koju je, priča, dočekao u rodnom Šibeniku, brinući tih dana za oca koji je bio mobilizovan kao hrvatski vojnik, za svoje prijatelje koji su bili u Hrvatskoj vojsci, kao i za rodbinu koja je bila na drugoj strani.
Nakon očeve demobilizacije, ukazao je Milošević, dolazili su na selo Bribirske Mostine gde je bio svedok pljački napuštenih srpskih kuća gde je ostala da živi njegova baba koja nije htela da napusti svoju kuću.
Napisao je da je početkom septembra otišao u Rijeku zbog fakultetskih obaveza, a da ga je sedmog septembra kasno popodne nazvala sestra.
– Išla je s ćaćom obići babu. Našli su je mrtvu, bila je ubijena vatrenim oružjem iz neposredne blizine. Ubojica je pronađen slučajno zbog vlastitog bahaćenja, smatrajući da nitko neće istraživati ubojstvo “četnikuše”, kako je sam rekao. Osuđen je na 7,5 godina, da bi izašao za 3,5 godine, nakon što je dobio predsjednikovo pomilovanje – ispričao je Milošević.
– S teretom ove obiteljske tragedije, pa i kroz bol mojeg pokojnog oca, odluku da idem na obilježavanje Oluje u Knin mi je bilo još teže donijeti. Meni, koji sam dobio Domovnicu tek nakon Oluje premda sam rođen i cijeli život živio u Šibeniku – kaže Milošević.
Prestati s mržnjom, prestati s ratom
Milošević navodi da u Knin ide “otvorena srca”, iskreno, s nadom da ova Vlada može napraviti taj kako kaže tako važan korak, korak prema budućnosti, boljem društvu, društvu razumevanja, poštovanja i tolerancije i da možemo izaći iz rovova u kojima smo ukopani.
– Nakon 25 godina potrebno je prestati s mržnjom, prestati s ratom – naglasio je Milošević.
Kaže i da rat za mnoge u društvu, nažalost, nije gotov i da to najbolje znaju deca srpske nacionalnosti koja u svojim školama moraju trpeti “stigmu zbog nečeg s čime ni njihovi roditelji nemaju veze i koja moraju osećati krivicu samo zato što su Srbi”.
Baš kao što je to osećala moja generacija tokom i nakon rata, dodao je Milošević.
– Idem, jer želim olakšati njihovu budućnost. Idem jer mislim da je sazrio trenutak da politika razumijevanja i poštovanja drugog pobijedi politiku mržnje – naglasio je on.
Oluja je kolektivna trauma
Kaže i da Oluja nije samo vojno-policijska akcija, ona je i golema kolektivna trauma.
Prema njegovim rečima, za Hrvate je ona simbol početka dugo žuđenog mira i prestanka okupacije, za Srbe je ona trauma početka novog egzodusa, stradanja, straha, neizvesnosti i nemogućnosti povratka u svoje domove.
– Svjestan sam da moj dolazak u Knin neće kod većine promijeniti dva različita pogleda na Oluju, ali sam voljan prihvatiti svaku gestu koje ide ka tome da zajedničkom tolerancijom i uvažavanjem sami sebe potvrdimo kao demokratsko društvo koje može ostvariti suživot i prosperitet, bez obzira na svaku razliku, pa tako i onu u tumačenju zajedničke povijesti – ističe Milošević.
– Od mog odlaska u Knin, puno je važnije graditi atmosferu pomirenja i dijaloga u kojem kao društvo moramo priznati i prihvatiti sve žrtve bez obzira na nacionalnost – zaključio je Boris Milošević.
