Priča o BAKI koja je DOBILA MILIONSKO NASLEDSTVO: ‘Novac sam razdelila, meni ne treba’

Demencija
Pixabay.com/Ilustracija

Marija Zlatić (86) je nasledila bogatstvo iz daleke Australije. Novac je dala ljudima koji je čuvaju i komšinici jer joj je pomogla da nađe nasledstvo pokojnog muža.

 

Jeste, sine, ja sam Marija Zlatić, naslednica skoro milion dolara, koliko mi je ostalo nakon smrti mog supruga Momčila, koji je preminuo pre pet godina u Australiji – rekla je Marija Zlatić (86) reporterima Večernjih novosti, koji su pronašli njenu kuću od blata, smeštenu usred šume u planinskim vrletima u okolini Boljevca.

Nakon gotovo dvočasovnog pešačenja po dubokom snegu, put ih je odveo do udžerice u kojoj živi Marija. Kucali su petnaestak minuta, dok starica nije otvorila vrata. Nepoverljiva, sumnjičava, oprezna… Ipak, pristala je da, stojeći na dovratku svoje trošne kuće, u kojoj nema vode i koja preti da se svakog trenutka sruši, ispriča svoju životnu priču, prenose Večernje novosti.

POSLE 70 GODINA PONOVO ZAJEDNO: Ljubavni par iz Drugog svetskog rata provešće zajedno Dan zaljubljenih

Prvo, da znate, ja sam od mog Momčila dobila nešto više od 940.000 australijskih dolara, ali sam taj novac podelila ljudima koji me čuvaju, kao i komšinici, koja mi je mnogo pomogla da nađem nasledstvo mog muža. Ja, od tih para, više nemam ni dinar. Uostalom, meni novac i ne treba. Dovoljno mi je da imam hleb, vodu i drva, da se zimi ogrejem – kaže Marija.

Marija živi u trošnoj kući, okružena psima, koji su joj najbolji prijatelji. Gleda da za njih ima hranu, a među ljude retko silazi.

– Tamo gde ja uskoro treba da idem, pare mi ne trebaju, zato sam ih i poklonila. Dala sam novac ljudima koji me čuvaju. Dođu oni ovde, do mene. A, znate li vi koliko je to zimi teško. Donesu mi hleb, balone vode, naseku mi drva… Njima te pare, a ja ne znam ni koliko je to, više trebaju. Meni je dosta mojih osam hiljada dinara, koliko dobijam na ime poljoprivredne penzije. Da, deo sam dala i komšinici koja se, nakon Momčilove smrti, četiri godine dopisivala sa ljudima iz Australije i na kraju uspela da izdejstvuje da dobijem to famozno nasledstvo – priča baka.

Kako se ispostavilo, Momčilo je u nekretninama u Australiji imao blizu tri miliona dolara. Međutim, nakon njegove smrti, porez nije plaćan, pa su, nakon što su svi dugovi namireni, Mariji preostalo nešto više od 940.000 australijskih novčanica.

Sećam se, kao da je juče bilo. Bilo je to 1956. godine. Momčilo i ja smo kupili kartu u jednom pravcu za Australiju, a put nas je odveo u gradić Gvildford. Moj muž je radio kao tesar u jednoj fabrici, a ja sam brinula o domaćinstvu – priča ona.

SPREMITE MARAMICE: Baka je svakodnevno mahala klincima iz autobusu, a onda se jednog dana nije pojavila na prozoru

Nakon godinu i po dana, Mariji je stigla vest da joj je majka Stana teško bolesna. Nije razmišljala. Sela je u prvi avion i vratila se kući.

Očuvala sam i sahranila majku, ali se u Australiju više nisam vratila. Momčilo mi je, povremeno, pisao. I, da, slao mi je novac. Želeo je da se, kada dočeka penziju u Australiji, vrati u Srbiju – priča ona.

Godine su prolazile. Potom i decenije. Ali, Momčilo se nije vraćao. Pričalo se da se u Australiji obogatio i postao gazda nekoliko farmi stoke, ali su svi mislili da to nije istina. Tek, pre pet godina Marija je čula da joj je suprug preminuo.

Kazala sam to komšinici Mari i zamolila je da, ako može, sazna nešto više o tome. Komšinica je stupila u kontakt sa ljudima iz Australije. Godinama je tragala i na kraju su me, početkom septembra prošle godine, obavestili da sam nasledila Momčilovu imovinu. Pare sam dobila pre nekoliko meseci. I odmah sam ih podelila. Meni, vidite i sami, baš ništa ne treba – iskreno će ona.

Baka Marija se, potom, izvinila. Kazala da je da mora da nahrani pse i da mora da ide. “Milionerku” su ostavili u kući od blata, sakrivenoj usred šume. Samo su slabašan dim iz dimnjaka udžerice i psi čuvari oko lepenca svedočili da tu ima još malo života…