PSIHIJATAR OBJAŠNJAVA: Evo kako je moguće da neko uspešan poput Aleksića bude PREDATOR, a da to NIKO NE ZNA

Psihijatar Ivica Mladenović objašnjava da postoje dva načina na koji se silovatelji približavaju žrtvama...

depresija
pixabay.com

Slučaj osumnjičenog Mike Aleksića otvorio je pitanje ko su ljudi koji za žrtve biraju decu, a psihijatar objašnjava da postoje dva tipa manijaka.

Slučaj Miroslava Mike Aleksića, učitelja i vlasnika škole glume iz Beograda, osumnjičenog za silovanje i nedozvoljene polne radnje nad svojim učenicama, otvorilo je pitanje ko su ljudi koji zlostavljaju i muče decu. Stručnjaci objašnjavaju da postoje dva tipa pedofila, silovatelja i manijaka. Jedan tip predstavljaju osobe koje svoja zlodela čine u trenutku, na mah, a drugi, koji je možda i opasniji, jeste tip koji počiva na autoritetu.

Psihijatar Ivica Mladenović objašnjava da postoje dva načina na koji se oni približavaju žrtvama.

Poklanjaju pažnju

Suština leži u njihovoj strukturi ličnosti, oni su najčešće nezreli i mogu da funkcionišu samo s decom, te kod njih zadobijaju poverenje, šarmantni su, poklanjaju im pažnju. Ovo je najčešći tip – priča Mladenović i nastavlja:

– Drugi tip počiva na autoritetu, jer deca sama po sebi nemaju svoj sistem vrednosti, te preuzimaju sisteme svojih roditelja, ali i učitelja i vaspitača, koji su im neprikosnoveni uzori. Oni gotovo da ne dovode njihove stavove u pitanje. Ovo je ređi tip, ali izuzetno značajan, jer predatori iz kategorija učitelja upravo dolaze iz ove grupe. Oni decu privlače na osnovu autoriteta, koji uspostavljaju nad najmlađima.

Psihijatar napominje i da je zlostavljanje uglavnom dugotrajan i dobro planiran proces, a ne nešto što se radi na mah.

Kako smo već pisali, žrtve koje su u Aleksićevu školu odlazile godinama i kojima je on predstavljao uzor, a neke su rekle da su ga gledale kao oca, ispričale su da sada shvataju da su zapravo bile u nekoj vrsti sekte. U toj školi postojala su pravila, časovi su počinjali sa Očenaš, devojčice su morale da nose suknje, dečaci pantalone, postojali su rituali. Takođe, Aleksić je poništavao ulogu roditelja, koji nisu imali uvid u ono što se dešava u školi.

Govoreći o tome kako niko godinama sve to nije video, Milena Radulović je objasnila:

Nismo svi budale. Nego smo u okruženju čoveka koji je konkretno preinteligentni monstrum s predumišljajem, a čije aktivno manipulisanje traje godinama.

Dominacija

Leposava Kron, naučni savetnik u Institutu za kriminološka i sociološka istraživanja, ranije je rekla da su u ovom slučaju žrtve imale poverenja u osobu od koje su dolazili napadi.

Psihološka dinamika ukazuje ne na seksualnu gratifikaciju, nego na agresivno potvrđivanje identiteta i dominacije. Ovde je reč i o kompletno proučenoj sceni zločina – roditelji su daleko, biraju se okolnosti koje su najmanje sumnjive (dok su druga deca u učionici) i sve je to godinama bilo pod velom ćutnje, dok žrtve nisu progovorile – kaže dr Kron i dodaje da je odsustvo svakog osećanja savesti karakteristično za psihopatsku strukturu ličnosti, koja uopšte ne razmišlja o žrtvama i njihovim porodicama, pa makar to bili i njegovi prijatelji.