SAVAMALA je već dugo u centru pažnje BEOGRAĐANA, ali malo ko zna JEZIVU PRIČU koja se krije iza OVOG SPOMENIKA (FOTO)

Spomenik stradalim Jevrejima - Savamala
Dnevno.rs/Kolaž

U samom centru grada, blizu reke Save, tamo gde se mladi godinama noću slivaju u popularne klubove, tihuje jedan neobičan spomenik. Dve ogromne ploče sa otvorima, nalik ruševinama nekog kućerka, retko kome privuku pogled - a podignute su u spomen na veliko stradanje.

 

Savamala je već duže vreme u centru pažnje Beograđana – što zbog činjenice da su tamo otvoreni brojni popularni klubovi, ali i zbog građenja Beograda na vodi i neslavnog rušenja udžerica u Hercegovačkoj ulici. U maloj Ulici braće Krsmanović načičkano je nekoliko klubova, čiji veseli posetioci svake noći ovaj deo grada ispunjavaju zvonkim smehom – prolazeći pored dve velike kamene ploče čiju namenu malo ko zna.

Naime, u blizini Kulturnog centra “Grad” između brojeva 2 i 4 Ulice braće Krsmanović, postavljen je spomenik Jevrejima stradalim u Beogradu od marta do maja 1942. godine.

Baš tu, odakle hiljade mladih kreće u slavni beogradski noćni provod, pre 75 godina u tri ture svakog dana hiljade Jevreja kretalo je na svoje poslednje putovanje.

Dovoženi su sa druge obale, iz logora na Starom sajmištu, da bi ih tu preuzimala zloglasna “dušegupka“. Esesovci Gec i Mejer došli su iz Berlina u Beograd, dovezavši kamion marke “Zauer” po nalogu šefa Službe bezbednosti Trećeg rajha. Jevreji su kamionom prevoženi do Jajinaca, gde su ih čekale već iskopane zajedničke grobnice. U mrklom mraku zatvorenog kamiona vozili su se poslednji put ulicama Beograda dok su im Nemci puštali gas. Bila je to pokretna gasna komora.

Na ovaj način je za nešto više od dva meseca u najvećim mukama ubijeno oko 6.300 ljudi, najviše žena i više od 1.100 dece.

Zatočenici su uveravani da će ih tim kamionom prebaciti u drugi logor, negde gde su uslovi mnogo bolji. Svedoci tvrde da su esesovski dželati, dok su čekali da se kamion napuni, oko sebe okupljali decu i delili im bombone… Gec i Mejer nisu nađeni posle rata i njihova zlodela ostala su nekažnjena.

DUŠEGUPKA – ZAUER

Kamion u kojem su likvidirani osuđenici prvo je urađen u seriji od šest vozila, kapaciteta po 50 žrtava, da bi od 1942. godine počelo korišćenje većih i “usavršenih” modela. To je bio petotonski kamion sa sandučastom karoserijom, visokom 1,7 i dugom 5,8 metara, koja se hermetički zatvarala.

Ovo vozilo je “patenirano” po nalogu rajhsfirefa Hajnriha Himlera kojem je pozlilo prilikom streljanja velikog broja ljudi u okolini Minska. Da bi egzekutorima olakšao ovaj surovi posao, dao je nalog da bude osmišljen način likvidacije koji bi bio lakši njegovim vojnicima.