Ako ste se ikada pitali šta prodavnice u Srbiji rade sa hranom kada joj istekne rok trajanja EVO ODGOVORA

Rafovi
Pixabay.com

U Srbiji se svake godine baci 250.000 tona hrane. Istovremeno, svaki četvrti građanin Srbije muku muči da obezbedi najosnovniji obrok. Banke hrane su najbolje rešenje da se viškovi hrane usmere onima kojima je potrebno.

 

Kore banana počinju da crne već nekoliko dana posle zrenja. Iako će i tada banane biti jestive, možda čak i ukusnije, kupci će ih mahom zaobilaziti. Tom logikom se vodi većina trgovinskih lanaca, pa prodaje samo hranu prvoklasnog izgleda. Onu manje privlačnu, sve više njih, usmerava na prave adrese.

“U proteklih nekoliko godina mnogo namirnica sa kratkim rokom donirali smo crkvenoj kuhinji, narodnoj kuhinji, kao i udruženju ‘Košnica’. Po finansijskim iznosima, ova donacija prelazi dva miliona dinara”, kaže Olivera Ćirković iz “Univereksporta”.

“Na mesečnom nivou osam hiljada ljudi zahvaljujući našim donacijama ima zdrav i pristojan obrok. Reč je o osnovnim životnim namirnicama, voću i povrću. Jednim delom su takođe i peciva u pitanju, tako da sve ono što ostane, što se ne proda, što je zdravo i bezbedno, mi doniramo i to svakoga dana”, kaže Nikola Papak iz “Deleza”.

Donirano do krajnjeg korisnika stiže direktno, a sve češće preko posrednika. Taj posrednik je “Banka hrane”, neprofitna organizacija sa samo dva zaposlena. U poslednjih 10 godina, pomogla je oko 110.000 ljudi.

“Mi namirnice skladištimo u naš magacin i kasnije distribuiramo udruženjima ili organizacijama ili institucijama. Mada, fokus u poslednjih par godina jeste na udruženjima, jer oni imaju predstavnike svih socijalnougroženih kategorija u Srbiji. A to su beskućnici, samohrane majke, porodice bez primanja, romska populacija, nezaposleni”, kaže Milena Blažić iz beogradske “Banke hrane”.

Domaća banka hrane uči praksu od najboljih. Članica je Evropske federacije, koju čini oko 270 banaka hrane iz 23 evropske zemlje. Protiv bacanja hrane bore se već tri decenije, a samo prošle godine su nahranile 5,7 miliona ljudi.

“Banke hrane su potrebne svetu, jer sa jedne strane imamo 800 miliona gladnih na svetu, samo u evropi 122 miliona. U isto vreme ogromna količina hrane se baca. Banke hrane su centri koji spajaju one koji ne žele da bacaju hranu, već da pomognu, i one kojima je hrana potrebna. I sve se radi volonterski”, kaže Patriks Aliks iz Evropske federacije banaka hrane.

Da se sa volonterskog podigne na viši nivo, zadatak je države. Zakon o viškovima hrane, koji je u pripremi, trebalo bi da stimuliše trgovinske lance.

“Država je dužna da donese nove poreske zakone, koji će za doniranu hranu ili osloboditi te privredne subjekte plaćanja PDV-a ili umanjiti taj porez kako bi oni u punom kapacitetu mogli da viškove koje imaju usmere u one logističke centre koji će naravno država svojim kanalima hranu i viškove hrane distribuirati ka onima kojima je hrana najpotrebnija”, objasnio je Vladimir Marinković, član radne grupe za pripremu Zakona o viškovima hrane.

Srbija radi po uzoru na Francusku, koja je jedna od retkih država koja ima zakon o viškovima hrane. Supermarkete obavezuje da ono što ne prodaju, doniraju u humanitarne svrhe ili kao hranu za životinje.