CRNA STATISTIKA: U Srbiji svakog dana nestanu četiri osobe

U Srbiji godišnje nestane oko 1.500 osoba, ili – četiri na dan. Najmanje pet odsto njih nikada ne bude nađeno. Samo u Beogradu svakodnevno se prijavi najmanje jedan nestanak. Polovina nestalih su maloletnici, koje policija ubrzo nalazi ili se sami vraćaju kući.

Na ovaj korak odlučuju se uglavnom zbog loših ocena i vladanja u školi, narušenih porodičnih odnosa, ljubavi. Često i zbog nasilja koje trpe u porodici. Pored maloletnika, nestaju stari i dementni, psihijatrijki bolesnici, kao i oni koji žele da pobegnu od dosadašnjeg života, piše Politika.

Prema podacima Odeljenja za potrage u beogradskoj policiji, u glavnom gradu je od 1. januara do1. avgusta ove godine nestala 321 osoba. Od toga je 169 maloletnika, među kojima je njih 61 pobeglo iz domova i ustanova socijalne zaštite.

U beogradskoj policiji navode da vrlo uspešno rešavaju slučajeve nestalih osoba. Od ukupnog broja prijavljenih nestanaka ove godine policija je rešila 294 prijave, što je 91,6 odsto. Rešene su i 23 prijave od prošle godine. Nažalost, od ukupno 317 rešenih slučajeva, 16 osoba je nađeno mrtvo.

U dosadašnjem radu beogradska policija nije imala slučajeve gde su prijavljeni nestanci maloletnika koji su žrtve trafikinga, sekti ili nekog drugog krivičnog dela. Uglavnom je reč o svojevoljnim odlascima.

– Iz domova i ustanova socijalne zaštite mladi najčešće beže u želji za slobodom, da bi skitničarili ili zbog vršnjačkog nasilja. Desi se i da odu u svoju matičnu porodicu – kažu u beogradskoj policiji.

Maloletnici se uglavnom kriju kod svojih drugara, poznanika ili rodbine i ubrzo ih policija nađe ili se sami vrate kući, tvrde u policiji.

Da stvarnost može da bude i drugačija od dečje nesmotrenosti, te da se ne treba uljuljkivati u ovakvu policijsku statistiku, nažalost pokazao je jedan od poslednjih slučajeva prijavljenih nestanaka. Njegov epilog bilo je brutalno ubistvo petnaestogodišnje Tijane Jurić iz Bajmoka.

Ovaj slučaj izazvao je veliku medijsku pažnju i između ostalog pokazao kako može da funkcioniše saradnja policije i porodice s predstavnicima takozvane sedme sile. Zapravo, ukazao je na značaj koji javnost može da ima u ovakvim situacijama. Čitava Srbija bila je u jednom trenutku na nogama, pitajući se gde je Tijana. Nije bilo medija koji nije objavio njenu fotografiju. S druge strane, bilo je i zlonamernih, koji su plasirali razne netačne informacije koje su samo dolivale ulje na vatru nesrećnim roditeljima.

U Odeljenju za potrage beogradske policije navode da medijska pažnja u slučajevima nestalih osoba može da pomogne policiji, ali, kako navode, bilo je i loših iskustava.

– To se videlo u skorašnjim slučajevima prijavljenih nestanaka, kada su se u medijima objavljivale netačne informacije o ovim događajima. Navođeno je da su uzroci nestanka određena krivična dela, što se nalaskom ovih osoba ispostavilo kao netačno. Odlazak je bio svojevoljan i bez prisile – navode u policiji.

Podsetimo, gotovo istovremeno s nestankom devojčice iz Bajmoka, istoga dana od kuće je otišla Katarina Z. (16) iz Kule. Uputila se na rođendan u Kostolac i nije se vratila. Majka je nestanak prijavila posle tri dana i slučaj je ubrzo osvanuo na naslovnicama gotovo svih medija. Paničan strah da neko otima devojčice ubrzo se proširio Srbijom. Posle pet dana javnost je ipak malo odahnula jer je policija našla devojčicu, koja je bila kod druga u Požarevcu. Od kuće je otišla zbog porodičnih nesuglasica.

Tako je nedavno nađena i Marina S. (17), čiji je nestanak policiji prijavio otac, alarmirajući i medije. Policija ju je našla kod dečka na Dorćolu u Beogradu i ispostavilo se da ne želi da se vrati kući.

Policija može da zatraži pomoć od medija u slučajevima kada se od nadležnog tužilaštva dobije odobrenje za objavljivanje fotografije i podataka o nestaloj osobi. Skorašnji primeri ipak pokazali su da medije za pomoć uglavnom zovu oni koji prijavljuju nestanak.

To se dogodilo i u slučaju nesrećno nastradalog konobara Petra Obrenčevića (33) za koga se ispostavilo da je tokom radne smene na splavu “Šejk end šejk” pao u reku i udavio se. Njegov nestanak uz fotografiju i najosnovnije informacije prijavili su bili prijatelji.

Na sajtu srpske policije u odeljku “Potrage”, pored objašnjenja značenja samog termina i objave umetničkih dela za kojima se traga, postoji i deo „nestali”, koji međutim nije moguće otvoriti. To znači da podataka na sajtu MUP-a o nestalima nema.

Netačne informacije otežavaju potragu
U beogradskoj policiji ocenjuju da je saradnja s porodicama nestalih uglavnom dobra.

– Dešava se da u istrazi i potrazi naiđemo i na građane koji neće da sarađuju i daju nam netačne ili nepotpune informacije najčešće u vezi s porodičnim prilikama. To nam otežava posao jer je u potrazi za nestalima bitno utvrđivanje motiva – navode u policiji.