Kada ste poslednji put čuli nekog mlađeg od 30 godina, da kaže 'jutros sam ustao, popio kafu i otišao na pijacu?' Dnevno.rs je istraživao koliko su pijace posećene, koliko su jeftinije od hipermarketa i koliko uopšte mlađi ljudi neguju nedeljnu tradiciju odlaska u markete na otvorenom.
Pijace su bile čuvari tradicije trgovanja na otvorenom. To su mesta gde su kupci dolazili po sveže namirnice, kada žele da znaju šta kupuju i kako je to povrće i voće gajeno pre nego što je stiglo na tezgu. Prodavci su znali da odgovore na ta pitanja jer su bili proizvođači, a danas su uglavnom samo nakupci. Cene su sve više, a kupaca je sve manje!
Da bi se zakup tezge isplatio, treba prodati 30kg šljiva
– Iz godine u godinu sve je manje ljudi uopšte, o mladima da i ne govorim, njih skoro da uopšte nema na pijaci – počinje da priča za Dnevno.rs čika Sreten, prodavac i proizvođač na Kalenić pijaci.
On na pijaci prodaje punih 40 godina, a kaže da je ranije bilo mnogo bolje.
– Prodavalo se bolje, bilo je više ljudi, više novca, više proizvođača. Sada se ne isplati ljudima da proizvode kada po nižoj ceni mogu da kupe i preprodaju. Uštede trud, rad i novac, samo što mislim da neke kupce odbiju. Ljudi su navikli da pitaju o proizvodu koji kupuju, odakle je, kako je gajen, da li je prskan, nakupac na to ne može da odgovori. Ima nas koji smo uporni i još uvek proizvodimo, čuvamo tradiciju, odgovaramo na sva pitanja s osmehom na licu! Ove suve šljive, smokve, kajsije su kompletno moj tradiconalno srpski proizvod. Njih sam sam zasadio,brao, sušio. Kupci to cene, samo što nemaju para – govori ljubazan prodavac.
Najveći problem je, prema njegovim rečima, to što mu samo za zakup tezge na Kalenić pijaci treba čak 9.300 dinara mesečno.
– To znači da treba da prodam preko 30 kg šljiva da bih isplatio samo zakup, a gde su druge stvari. Sve je mnogo skupo, a para sve manje. Čak i ljudi koji imaju naviku da dolaze na pijace, dođu da se ispričamo, a ne da kupe nešto. Idu u markete, tamo je jeftinije. Sada cene diktiraju sve – završava svoju ispovest Sreten.
…i tako su hipermarketi „pobedili” pijace
Voće i povrće se tradicionalno kupuje na pijacama. Ljudi, jednostavno imaju naviku da sa cegerom krenu na pijacu po sveže namirnice. Međutim, u poslednje vreme čak i stalne pijačne mušterije ostaju praznog cegera. Zbog nižih cena opredeljuju se za kupovinu u marketima.
– Proleće kad dođe i zamiriše zeleniš, pijaci ne mogu da odolim, to me ispunjava. Dođem, pa makar samo prošetao, nadisao se opojnog mirisa i sit se izrazgovarao sa prodavcima kod kojih kupujem već trideset godina – kaže za Dnevno.rs Miroslav Stanimirov, obožavalac pijace, kako sam sebe naziva, dok u ruci drži sveže začinsko bilje upravo kupljeno.
On tvrdi da je na pijaci mnogo toga naučio.
– Pregršt recepata, koje namirnice sa kojima se najbolje kombinuju, kako da napravim dobru zimnicu. Kupujem samo provereno, zna se ko su proizvođači a ko nakupci, njih izbegavam. Nažalost, više od polovine prodavaca su nakupci. Para ima sve manje, tako da moram da pazim na potrošnju. Pijace su veoma skupe, i ja razumem iz kog razloga, skupa je proizvodnja, ali šta da radim kada su po marketima cene voća duplo jeftinije. Čak i ja koji imam naviku da dolazim na pijacu, kupujem na akcijama u marketima. Više se isplati! – govori simpatični penzioner.
Ljubav prema „marketima na otvorenom” uspešno je preneo na unuku
Mladi ljudi, prema rečima Miroslava, maltene uopšte ne posećuju pijace, uglavnom se viđaju straiji ljudi koji u malim količinama kupuju samo osnovno.
– Na pijacu sam počeo da dolazim sa svojim dedom, gledao njega kako se pozdravlja sa svima, kako se cenjka, i stekao naviku da to isto i ja radim. Treba ljudi da održavaju tu tradiciju, ko jednom počne da odlazi na pijacu, uvek će – objašnjava Miroslav i otkriva da često i sa svojom unukom prošeta do pijace.
Devojčica uživa u tome.
– Dobre stvari treba negovati, ja svoju unuku često vodim da prošetamo i kupimo njeno omiljeno voće. Obožava da bira i nagađa koje su jabuke najslađe, a već ima i omiljenu prodavačicu, devojčicu od deset godina koja pomaže mami. Još kad bi cene bile povoljnije bilo bi sve po mojoj meri! – zaključuje pasionirani ljubitelj marketa na otvorenom.