DNEVNO.RS Ovi divni ljudi žive da bi pomogli ugroženima

'U kontinuitetu nisam spavala 24 sata. Iako mi se smena završila, samoinicijativno sam došla iz hale Pionir. U dogovoru sa kolegama iz različitih prihvatilišta, odlazim tamo gde je pomoć potrebna i gde je manjak lekara' – rekla je za Dnevno.rs Branka.

Volonteri Fakulteta sportskog i fizičkog vaspitanja (DIF), mahom studneti i srednjoškolci, pomažu ugroženima u njihovim svakodnevnim aktivnostima. Oni su već tri dana zamenili svoje studneske obaveze dobrovoljnim radom kako bi pomogli onima koji su ostali bez svojih domova. Za Dnevno.rs govore o tome koliko je dobročiniteljstvo važno u ovakvim situacijama.

– Zamolio sam profesorku anatomije da ovo moje dobrotvorno delo uzme u obzir kada budem polagao ispit – kroz osmeh kaže student DIF-a Milan Smiljković i dodaje da da mu nije teško da danonoćno volontira, jer to smatra kao svoju ljudsku dužnost.

I u poznim satima na hodnicima DIF-a od strane volontera se širi pozitivizam i osmeh, iako ih čeka naporna noćna smena do 7 časova ujutru.

– Tokom noći je mirno, jer svi spavaju, ali tokom dana je nešto teža situacija, jer je gužva, od donora, volontera i evakuisanih. Najteže je bilo prvog dana kada smo morali da iz autobusa iznosimo nepokretne ljude. Sada je malo lakša situacija, jer ne dolaze u tolikom broju kao u subotu – rekao je Milan, koji je dobrovoljno ostao da radi dve smene.

Mnogi volonteri su se zbližili sa evakuisanima, pa poznaju njihove priče, patnje i strahove. Najmlađima organizuju predstave i zanimljive sportske igre, kako bi im skrenuli pažnju sa za njih ne shvatljive situacije.

– Nekoliko volonterki su se toliko zbližile sa mališanima, tako da deca ne mogu da se uspavaju bez njih. One im čitaju, pevaju i igraju se sa njima, kao sa svojim najrođenijima – opisao je Bogdan Pavlović, student DIF-a.

Zorica Teofilović, apotekarka i humanitarac po struci, smatra da je ključno sa ugroženima ući u komunikaciju, jer se njihov ceo život sveo na jedan krevet i to pod tuđim krovom. Ona se sa svojim kolegama volonterima lepo slaže, jer kako kaže svi oni imaju samo jedan cilj da pomognu drugima.

– Poznajem mnoge priče ljudi iz poplavljenog Obrenovca i nije mi teško da ih saslušam. Znam da je njima lakše kada pričaju, a ja progutam knedlu ili dve i poklonim im osmeh, njima je to najpotrebnije – hrabro je rekla Zorica.

Tokom noći o evakuisanima brine 15 volontera, a preko dana kroz hodnike fakulteta cirkuliše između 30 i 50 dobrovoljaca. Svako od njih ima svoj zadatak, pa ima onih koji raznose i razvrstavaju stvari koje se donose kao pomoć, a postoje i uigrani timovi volontera koji su zaduženi za garderobu, kozmetiku i hranu.

– Moje lično mišljenje je da volontere nikad dosta. Međutim, nekad se napravi tolika gužve zbog ljudi koji dolaze, pa se sa ulaza volonteri vraćaju, jer nam nisu potrebni. A jedini razlog zašto pristigle volontere vratimo jeste to što mi nemamo vremana, ni osoblja da te ih primimo i usmeri na zadatak – naglašava koordinator volontera Milena Vukotić.

Do jedan čas posle ponoći ovi mladi dobrovoljci su i dalje neumorno kuvali kafe, čistili prilaz zgradi fakulteta i nameštali dušeke za spavanje.

Svojim kolegama sa DIF-a svakodnevno se pridružuju studenti i diplomci sa Medicinskog fakulteta. Oni su pristiglima iz Obenovca pružali medicinsku i psihološku pomoć.

– Trudimo se koliko možemo da svima izađemo u susret, jer je najvažnija stvar uputiti toplu reč i pomoći ovim ljudima koji su zaista ostali bez ičega, a koji se nalaze veoma teškom stanju – objasnio je doktor Nikola Pokrajac, stažista hitne pomoći, koji se samoiniciijativno priključio volonterima.

Mladi doktori kažu da im najteže pada sama ljudskapatnja, pa se trude da na svaki način pomognu evakuisanima da ostanu pribrani i zdravi. Kao i ostalim volonterima i njima ne padaju teško svakodnevna dežurstva.

Doktorka medicine Branka Prijević smatra da lekar uvek mora biti u pripravnosti gde god je pomoć potrebna.

– U kontinuitetu nisam spavala 24 sata. Iako mi se smena završila, samoinicijativno sam došla iz hale Pionir. U dogovoru sa kolegama iz različitih prihvatilišta, odlazim tamo gde je pomoć potrebna i gde je manjak lekara – rekla je za Dnevno.rs Branka.