GODINU DANA OD POPLAVA: Deca strahuju od novih evakuacija, ljudi paniče posle svake kiše

Baš današnji,15. maj 2014. godine neće zaboraviti nijedan stanovnik Srbije. Tog dana počele su katastrofalne poplave koje su hiljade porodica ostavile na ulici i uništile sve što su do tada stvorili. Godinu dana posle, ožiljci su sveži, strah i dalje postoji, a deca nakon svake kiše govore o evakuaciji.

 

Foto: Dnevno.rs/Printscreen/Kolaž

Kažu da nesreće ujedinuju ljude, a nažalost, mi smo to osetili na svojoj koži. Istorija ne pamti obilnije i razornije poplave na ovim prostorima, ali ni toliku solidarnost i saosećajnost kod ljudi.

Koliko su prošlogodišnje poplave bile strašne, najbolje znaju ljudi koji su usred noći, sa decom u naručju ili sa par stvari koje su uspeli da zgrabe u tom trenutku, bežali iz svojih domova na sigurno.

Marija iz Svilajnca (27) kaže da danas ne razmišlja mnogo o toj kobnoj noći kada su Resava i bujični potoci poplavili ceo grad, njen dom, ostavili je na ulici i uništili sve što je njena porodica do tada stvorila. Ipak, i dalje, kada pada kiša, sanja sve kroz šta je prošla.

Ljudi i dalje strepe i govore „ne daj Bože da se opet ponovi“. Danima sam viđala uplakane i uplašene ljude, imala sam noćne more zbog svega što sam doživela tog maja. Bilo je strašno, ali smo preživeli – priča sa setom naša sagovornica.

 

Foto: Printscreen/Youtube

Kako kaže, i dan danas osećaju se posledice katastrofalne poplave.

– Ljudi su u početku bili pod stresom, nesrećni i razočarani. Kada je bio prvi udar, niko nije gledao ko je ko, svi su međusobno pomagali. Nakon toga, kada se situacija malo stišala, ljudi su se okrenuli sebi i svojoj porodici – objašnjava Marija.

Svilajnac je, pored Obrenovca i Krupnja, grad koji je najviše bio uništen u poplavama. Stariji ljudi bili su više razočarani i teže su sve podneli, za razliku od mlađih.

Oni koji su preživeli rat ’95. kažu da su im majske poplave bile mnogo teže. Ljudi jednostavno nemaju više snage da ponovo stvaraju i kreću ispočetka – ističe Svilajnčanka.

U pomoć poplavljenima među mnogobrojnim ogranizacijama, udruženjima i pojedincima, uključila se i Fondacija SOS Dečija sela Srbije. Oni su u početku pomagali u materijalnom smislu, a onda su se skoncentrisali na rad sa decom. Najviše su bili usmereni na Larazevac i Obrenovac.

U Lazarevcu smo otvorili sigurno mesto za decu, gde su bili smešteni klinci čije su porodice preživele poplave. Stvorili smo im svet u kojem su opet mogli da budu deca i da ispolje sve svoje kvalitete  – kaže Maja Simić iz fondacije SOS Dečija sela Srbije.

U Lazarevcu je bilo smešteno skoro 120 dece, dok su u hotelu Obrenovac utočište pronašle brojne porodice koje su izgubile domove u poplavama.

 

Foto: Printscreen/Youtube

U Obrenovcu smo radili sa 200 dece. Hotel je raseljen pre mesec dana, jedan broj ljudi se vratio u svoje domove, kakvi god oni bili. Neki su obnovljeni potpuno, neki ne, dok za pojedine ljude nije ni počelo zidanje zgrada u kojim treba da žive – ističe Simićeva.

U kasarni Obrenovac kao kolektivnom centru i dalje živi oko 200 ljudi, od kojih 50 dece.

– Otvorena je odmah nakon poplava, a pre toga je bila zatvorena deset godina. 

Higijenski uslovi za život su jako loši. Deca dobijaju užinu svakog dana, a naše edukatorke rade sa njima. Na svaka dva meseca pružamo materijalnu pomoć Lararevcu i Obrenovcu, gde 50 porodica dobija pakete higijene i hrane. Osim humanitarne pomoći koje dobijaju od nas, ove porodice nemaju nikakav drugi izvor primanja i prihoda – ističe sagovornica.

Tokom pomaganja ugroženima, Maja je čula strašne životne priče.

Strah zaista postoji, a kada su pre nekoliko nedelja bile intenzivnije padavine od tri dana zaredom, ljudi su počeli da paniče, pogotovo porodice koje su bile smeštene u hotelu. Prisutna je i trauma kod dece, odmah govore „biće opet poplava”, spominju evakuaciju čamcima i vožnju helikopterom. Porodice stalno pričaju o novim poplavama koje se najavljuju, koje će biti još gore od ovih – objašnjava radnica fondacije.

Kako kaže, i danas, godinu dana posle, obilaze porodice koje su raseljene i koje žive u nehigijenskim uslovima gde ima pacova i zmija.

 

Foto: Printscreen/Youtube

– To je tužna i potresna slika. Strašno je kada vidite porodicu sa sedmoro dece koja živi u jednoj sobici. Ožiljci su i dalje sveži. Imala sam prilike da pričam sa porodicama koje su bile poplavljene, pa i godinu dana nakon toga sa suzama u očima se prisećaju tih dana. Ipak, mislim da smo uspeli da pomognemo deci. Kada god su nas videli kroz prozore hotelskih soba, trčali su ka nama i radovali se – zaključuje Maja Simić iz fondacije SOS Dečija sela Srbije.

                                                       

Na kraju ostaje jedno pitanje: šta treba da se dogodi kako bismo se opametili i sprečili da se više nikada ne ponovi maj iz 2014?