Građani mole poslanike za posao i pare: Damo im ponekad hiljadu, dve dinara

Građani idu kod poslanika Narodne skupštine Srbije sa raznim zahtevima za pomoć. Najčešće se obraćaju sa molbom za zaposlenje, ali ima i onih koji traže intervenciju u sudu.

Možete li da mi pomognete da se zaposlim? Nemam novac za hranu, lek, ogrev… Dobio sam otkaz. Sudski spor koji vodim traje godinama. Sa bratom se sporim oko ara zemlje, možete li da utičete da presuda bude u moju korist?

Ove rečenice, tražeći razne vrste pomoći, u razgovorima sa poslanicima, u parlamentu, na ulici, strankama, najčešće izgovaraju građani.

Predsednik poslaničke grupe SNS Zoran Babić kaže, za „Novosti”, da je sasvim razumljivo da u zemlji gde ima mnogo nezaposlenih ljudi traže pomoć za posao:

– Trudimo se da pomognemo kako god možemo. I ova pitanja su prirodna i očekivana. Ipak, ima i onih koja me iritiraju. To je uglavnom kada građani traže da utičemo na rad sudstva. Na primer, prišao mi je čovek da mi kaže da se sa bratom sudi oko zemlje, pa me je ubeđivao da je on u pravu. U rad sudova se ne mešamo – tvrdi Babić.

S obzirom na to da je u stranci u kojoj su najstariji sugrađani, kod poslanika PUPS-a Moma Čolakovića uglavnom dolaze penzioneri.

– Zaposlite mi dete ili unuče, zahtev je koji najčešće čujem – kaže za „Novosti” Čolaković. – Kako je na snazi odluka o zabrani zapošljavanja, onda „lovimo” gde neko ide na bolovanje, odlazi u penziju ili na neplaćeno odsustvo, pa gledamo da ljude zaposlimo barem na određeno vreme. Pamtim jednu gospođu koja ima 82 godine. Stigao joj je račun za struju od 20.000 dinara, pred isključenje, a njena mesečna penzija je 13.000 dinara.

Kada se ne može pomoći preko institucija, onda, kaže naš sagovornik, izvadi iz novčanika hiljadu, dve dinara za pomoć.

– Nikada neću zaboraviti jednog bolesnog čoveka iz Vladičinog Hana – priča za „Novosti” poslanik SDPS Meho Omerović. – Iz nepoznatih razloga nisu mu odobrili invalidsku penziju. Zamolio sam ih u PIO da ga pošalju na drugostepenu komisiju. Ostavio mi je broj telefona kod komšije, jer ga on nema, pa sam ga obavestio da ponovo dođe. Rekao mi je da nema para, pa sam mu poslao za autobus. Nije došao, jer njegova porodica nije imala šta da jede toga dana, pa je pare za kartu potrošio za hranu.