Hladni rat

Dok britanski borbeni avioni nad Lamanšom presreću ruske bombardere, a bivši ruski predsednik i dobitnik Nobelove nagrade za mir Mihail Gorbačov izjavljuje da je novi Hladni rat istoka i zapada već počeo, ovde se podgreva atmosfera ledene političke scene na kojoj, trenutno, u glavnoj ulozi glasnogovornika vlade u senci Bojan Pajtić kategorično tvrdi da je Demokratska stranka jedina ta koja može da sruši vladajući režim. Da li je jedina?

Ako Pajtić misli da je samo stranka na čijem je čelu jedina kojoj je suđeno da uspe u nekakvoj verziji srpske perestrojke, onda je zalutao kao ruski bombarder nad Lamanšom. Za takvo što, lider DS-a hvata zalet formiranjem vlade u senci u kojoj, prema njegovim tvrdnjama, neće biti (osim jedno, dva izuzetka) mesta za ljude koji su se već okušali u vođenju republičkih poslova.

Oni, na koje Pajtić računa, trebalo bi da budu nekompromitovani, sveži i orni za o-ruk! pregalaštvo kakvo je poslednji put viđeno na omladinskim radnim akcijama i kada su Pajtićevi roditelji poslednji put bili stariji maloletnici. U vladi koju ima nameru da uskoro oformi „neće biti mesta za lažne diplomce i kvazidoktore, već će je činiti ljudi koji svojim znanjem i poštenim odnosom prema poslu imponuju. Njen zadatak biće kritika, ali će njihova obaveza biti, pre svega, da konkretnim predlozima omoguće da Srbija postane bolje mesto za život”.

Kako to gordo zvuči! Srbija, bolje mesto za život. Otrcana fraza koju bolje da nije izgovorio. Osim toga, nepostojanje lažnih diplomaca i kvazidoktora u vladi u senci trebalo bi da se podrazumeva pa te nevrednosne kategorije izlišno je i pominjati. Tako u saglasju s izrekom o Srbiji kao boljem mestu za život, lažni diplomci i kvazidoktori dobijaju dimenziju opšteg mesta šuplje retorike. Može li se, ukoliko nije pretežak zalogaj, čuti nešto novo? Ili je zalogaj prevelik, ili se ovaj narod zasitio šupljina.

Pajtić nagoveštava i mogućnost da vlada koju formira i ne bude u senci već ponuđač preko potrebne alternative. „Nikada nisam imao problem s tim da preuzmem odgovornost, a ni sada nemam problem da povedem tim stručnih, čestitih i hrabrih ljudi spremnih da ih, čim se njihova imena pojave u javnosti, režim provuče kroz medijsko blato”, kaže Pajtić.

Opet opšta mesta: preuzimanje odgovornosti, neimanje problema u vezi s preuzimanjem iste te odgovornosti, stručni, čestiti, hrabri ljudi, medijsko blato… Da ponovimo pitanje – može li se čuti nešto novo? Dojadili su nam pojedini čestiti, hrabri i stručni koji kada se dokopaju vlasti, spremni da preuzmu odgovornost, posle smene, zaglave Zabelu ili neku od srodnih institucija zatvorenog tipa sa strogim režimom šetnje ukrug, unutar visokih zidina.

Naravno da Pajtić – s obzirom na to da svoju stranku vidi kao jedinu u tom poslu – sebe vidi kao šefa parade na čelu brigadira i ponekog požarnog koji će činiti skupinu čestiti, hrabrih i stručnih. Sam se proglasio mandatarom u senci koji će, čim se prolepša vreme, izaći na sunce s imenima članova svog kabineta.

Svakoj vlasti, pa i onoj najboljoj (koja teško da igde postoji!) neophodna je opozicija (koja jedva da ovde postoji!). I ako je ima – a o tome smo već raspravljali na stranicama ovog glasila – ima je u tragovima. Pajtić i nije neko ko potvrđuje tezu o tragovima. U opozicionom delovanju češće ga nema nego što ga ima, a i kad ga ima bolje je da ga nema. U njegovim nastupima sve vrca oveštalim frazama i političkim reciklažama, neubedljivom retorikom i, ponovićemo, opštim mestima kojih smo se i nagledali i naslušali dovoljno za dva života.

Ovim nikako ne mislim da obeshrabrim Pajtićevo preduzeće, samo sumnjam u njegovu likvidnost. Da ne bude zlurade zabune, likvidnost se odnosi na preduzeće. Ako već želi da dobije ledeni politički rat s protivnikom, onda će morati da bude borbeni avion tipa „lovac”, nikako bombarder bez neophodne propratne opreme kojeg će protivnički „lovac” oduvati iz svog vazdušnog prostora. Isto važi i za posadu aviona kojim želi da upravlja. Neka dobro obrati pažnju da mu se kao slepi putnici ne pritaje nekakvi vaterpolisti, portparolke- pobegulje, rođaci s Dedenja preseljeni na selo, ili bilo ko koji bi jednog dana mogao od sunce da gleda samo fragmente izdeljene rešetkama.

Za ono što namerava da uradi neće mu sledovati Nobelova nagrada, niti bilo koja druga. Jedina nagrada koju može da očekuje jeste potvrda istinitosti svega što je rekao i namerava da sprovede. I ako već hoće da otopi led s hladnog političkog rata, morao bi malo da poradi na sopstvenom žaru. U protivnom, biće samo jedna od iskri koja su sagorele pre nego što su i zaiskrile.