Ko je odgovoran za stradanje naše dece i kako da sprečimo velike tragedije?

Za samo mesec dana u požarima je sedmoro dece izgubilo život, a najmađe od njih imalo je samo godinu dana. Ovim mališanima nije bilo spasa, a da li je nešto moglo da se preduzme da do ovih tragičnih slučajeva ne dođe, pitaju se svi.

Prva nesreća dogodila se pre oko mesec dana u beogradskom naselju “Dr Ivan Ribar”. Tada je troje romskih mališana izgubilo život. Majka dece Živana Stanković (37), uhapšena je i na predlog Trećeg osnovnog tužilaštva u Beogradu sud joj je odredio pritvor. Ona se tereti za teško delo protiv opšte sigurnosti za koje je zaprećena kazna od jedne do osam godina zatvora. Do požara je došlo oko jedan sat posle ponoći, pošto je majka zaboravila da ugasi sveću. Deca su praktično izgorela spavajući na krevetu, dok je majka uspela da spasi bebu.

Druga tragedija dogodila se nekoliko nedelja kasnije u Pančevu, kada je u požaru stradalo dvoje dece, Anastasija J. (2) i Kristijan J. (5). Požar je zahvatio njihovu porodičnu kuću u romskom naselju Mali Rit kod Pančeva. Mediji su preneli da su deca u trenutku požara bila sama kod kuće, jer je njihova majka Viktorija Jovanović otišla u posetu svojoj majci, koja živi u neposrednoj blizini. Iz za sada neutvrđenih razloga došlo je do požara u kući, a dvoje dece je podleglo povredama koje su zadobili u požaru, istakli su u Informativnoj službi MUP-a.


Treća tragedija dogodila se početkom novembra kod Donjeg Milanovca. Deca D. B. (3) i M. B. (2) stradala su jutros u požaru koji je izbio u njihovoj kući u selu Miroč. Kako je nezvanično saopšteno, majka K. B. je decu ostavila u kući dok je otišla po vodu. Tela nesrećnih mališana su potpuno izgorela.

Prema ovome, zaključuje se da su deca nastradala zbog nemara majki. Ali da li je krivica samo na njima, ili je celo društvo zatajilo kada su u pitanju dečiji životi?

Slika države i njenih građana
Nevladina organizacija „Prijatelji dece Srbije” ocenjuje kao „strašno i poražavajuće” stradanje dece u požarima koji su se desili u proteklih deset meseci.
Kako su naveli za deset meseci je stradalo osmoro dece i to je „slika države, njenih građana i društvene zajednice”. Ova organizacije pita se šta još treba da se desi da bi se reagovalo i da bi se zaštitila deca.

– Ovi događaji su strašni, poražavajući i naša su slika. Slika naše države, nas kao njenih građana i društvene zajednice kojadeklariše da su deca njen prioritet – kažu u organizaciji.
Prema njihovim rečima, „požari izazvani pokušajem da se deca, koja su već živela u teškom siromaštvu, ugreju, i za tragedije su na odgovornost pozvani roditelji, odnosno majke dece, ali odgovornost je mnogo šira.”

– Da li su odgovorna resorna ministrastva, lokalne samouprave, centri za socijalni rad, patronažne službe koje nisu odgovorno i po postojećoj regulativi delovali, da je problem nedostatak regulativa ili saradnje između nadležnih. Da li je odgovornost i na stručnoj javnosti, vladinom i civilnom sektoru, koji učestvuje u kreiranju politika za decu, ili na medije koji podižu tiraže detaljima tragedija, ali, „najčešće ne vide potrebu da posvete veću pažnju najranjivijim grupama dece u našem društvu” – ističu u „Prijateljima dece Srbije”.

Ova organizacija pita se i da li su „zakazali” rođaci, komšije koji su znali da deca žive u neadekvatnim uslovima, i pod izgovorom „to nisu naša posla” nisu reagovali, ili „svako od nas”, pojedinaca, koji smatramo da time treba da se bavi država, kao neka apstraktna tvorevina.

Šta je dužnost centra za socijalni rad?

Kako bismo razjasnili kada centar za socijlani rad reaguje kada je u pitanju zaštita najmlađih, pozvali smo i Gradski centar za socijalni rad u Beogradu.

– Ukoliko centru za socijalni rad stigne prijava za zanemarivanje dece, obaveza je stručnih radnika da preduzmu mere iz svoje nadležnosti. Pri prijemu same prijave u obavezi smo da odredimo prioritete postupanja što se čini na osnovu sadržaja same prijave. Postupanje centra može biti realizovano kao neodložna intervencija, kao hitan ili kao redovan postupak. S obzirom na određivanje prioriteta postupanja, planiraju se dalji postupci (određuje se voditelj slučaja, procenjuje se potreba za uključivanjem predstavnika drugih ustanova i slično) – kažu za Dnevno.rs iz Gradskog centra za socijalni rad u Beogradu.

Oni ističu da se „tokom rada sa porodicom procenjuju potrebe, snage i rizici za svako dete u porodici i samim time planiraju dalje mere”.

– To su mere iz domena socijalne i porodično pravne zaštite (materijalna podrška, savetodavne usluge, smeštaj, starateljstvo…). Centar ima mogućnost da, preduzme aktivnosti koje će umanjiti rizike kojima je dete izloženo, ukoliko nije utvrđeno postojanje ozbiljne opasnosti po život i zdravlje deteta, izricanjem jedne ili više mera korektivnog nadzora roditelja – ističu u Gradskom centru.

U takvim situacijama, kako kažu, porodica se obavezuje koje radnje i postupke treba da preduzme kako bi unapredili svoje roditeljstvo i korigovali dotadašnje ponašanje. U skladu sa procenom i potrebama porodice, Centar ima mogućnost da podrži takve porodice kako u smislu materijalne tako i psiho-socijalne pomoći. Ako ni nakon korektivnog nadzora nema poboljšanja pokreće se sudski postupak za lišenje roditeljskog prava.

Zanemarivanje ili zlostavljanje dece od strane roditelja koje ima za posledicu ugrožavanje života i zdravlja deteta, rezultira hitnim izdvajanjem deteta iz porodica.

– Znači, izmeštanje dece iz primarne porodice je mera za kojom Centar za socijalni rad poseže u situacijama kada je dete životno ugroženo, ili kada postoji razuman povod da se veruje da bi nepreduzimanjem ove mere dete bilo izloženo daljem ozbiljnom ugrožavanju – kažu i dodaju da je zaštita dece uvek na prvom mestu i uvek se procenjuje šta je najbolje za njih.

Kako su nam rekli, to su situacije kada roditelj zlostavlja dete, grubo zanemaruje, kada ga napusti, ne stara se o njemu, izrabljuje ga, podstiče na kriminal ili lošim navikama, kada dete navikava na alkohol.

– Centar reaguje na osnovu prijava, bilo anonimnih, potpisanih, elektronskih, ili telefonskih, koje mogu da dostave svi koji posumnjaju na zanemarivanje ili zlostavljanje. Nakon procene stručnjaka da je dete ugroženo i da je izdvajanje iz porodice u datim okolnostima najbolje za dete, ona se izmeštaju po hitnom postupku. Izdvajanje od nesavesnih roditelja ne može da čeka kada su deca životno ugrožena, a to je osnovni razlog zbog kojeg se deca izmeštaju iz porodičnog okruženja – ističu u centru.

Foto: Ilustracija

Oni kažu da, po Porodičnom zakonu, „roditelj ima pravo i dužnost da se stara o detetu, ali ako nije u mogućnosti, u obavezi je da obezbedi i organizuje brigu i staranje o detetu”. Na kraju, obaveza svih nas kao građana je da, kada posumnjamo ili imamo saznanja o zanemarivanju ili zlostavljnju, to odmah prijavimo policiji ili centru za socijalni rad.

– Roditelj ima pravo i dužnost da se stara o detetu, da sa detetom razvija odnos zasnovan na ljubavi, poverenju i uzajamnom poštovanju, da dete usmerava ka usvajanju i poštovanju vrednosti emocionalnog, etičkog i nacionalnog identiteta svoje porodice i društva. Ukoliko roditelj nije u mogućnosti da ispunjava svoja roditeljska prava, u obavezi je da obezbedi i organizuje brigu i staranje o detetu ili deci ili se obrati nadležnim službama za pomoć – objašnjavaju u Gradskom centru za socijalni rad.

Na kraju, zakonska obaveza svih sistema koji sprovode aktivnosti, koje se odnose na decu u okviru svojih zakonskih ovlašćenja, je da „ukoliko postoji sumnja na zanemarivanje i zlostavljanje da preduzmu mere iz svoje nadležnosti kao i da prijave slučaj policiji i organu starateljstva.”

Kako bismo saznali šta nadležni u ovom sektoru planiraju da urade kako bi se unapredila zaštita dece, poslali smo pitanja Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, tačnije Sektoru za brigu o porodici i socijlanu zaštitu, ali do objavljivanja ovog teksta, nismo dobili nikakakv odgovor.