KOLUMNA: Palma na otoku sreće

Da su Mocart i Betoven, i još poneki muzički klasik, samo imena iz istorije umetnosti koju Dragan Marković Palma nije čitao, znali smo i pre nego što će doći u Skupštinu da evocira uspomene iz Dubaija, u kom je – prema sopstvenom priznanju – video čudo neviđeno. Najvišu zgradu u Evropi!

 

Diskutujući o virtuelnom Beogradu na vodi, Palma je narodnim poslanicima otkrio tajnu istoka koju ni oni koji tamo žive nisi znali. Tog gradiva nema ni u “Hiljadu i jednoj noći”. „Ja sam išao u Dubai da vidim najvišu zgradu u Evropi, zove se Burž Kalifa. Tri puta sam bio tamo da se slikam. I ovde će biti kula i svi će dolaziti ovde da se slikaju i nose kući uspomene. Ovo će biti praznik ne samo za Novu godinu, već svakog dana će to biti praznik za sve koji dođu na ovu destinaciju”, u dahu je izrekao umotvorinu na kojoj bi mu pozavideo svako ko nikada nije bio u „tom delu Evrope”.

Marković ne samo da je bio jednom, bio je čak tri puta da se foto-aparatom ovekoveči ispred građevine koja dominira „Evropom”, i fasciniran njenom visinom ostao zabeležen u kadrovima fotografija koje će dokazati nevernim Tomama da Palma govori istinu, i samo istinu. Slikao se, ima fotografiju da to i dokaže.

Zgrada s Palminih fotografija iz Dubaija – koja umalo nije nazvana Burž Dubai – ime je dobila u čast šeika Kalifa al- Nahjana, pa je primereno šeikovoj slavi i časti iznikao u 818 metara (s antenom) visok neboder, najviši na svetu. Shodno tome i u Evropi! Zvanično, Toranj Kalifa (برج دبي) u četvrti Poslovni zaliv toliko je opčinio srpskog političkog i privrednog giganta što je rezultiralo egzaltacijom koja se meri kubicima izgovorenog oduševljenja.

Sva je prilika da je monumentalnost Burž Kalife uzrokovala posledice na misaoni tok, koji u svom ushićenju nije u stanju da razlikuje kontinente, ali je ta misao sigurna da će nešto slično biti izgrađeno i na vodi Beograda što će svakoliki svet s raznih tačaka planete dovesti da se fotografiše ispred kule koja će, iznikla iz vode, dominirati Savskim platoom. Mole se potencijalni turisti da osim foto-aparata ponesu i gumene čizme. Ako baš neće da gacaju po bari, moći će da iznajme čamce i vesla. Naplaćivaće se.

Čak i kad bismo, uz svu dobru volju, makar i za trenutak zanemarili nepostojanje elementarnog znanja geografije koje logično sledi posle isto takvog neznanja klasične muzike i njenih autora, ne možemo da se, ipak, ne osvrnemo na bajkovitu pletisanku koja je narodne poslanike (one koji znaju gde je Evropa, i razlikuju Betovena i Mocarta od Mileta Kitića i Seje Kalača!) trebalo da ubedi da će virtuelni toranj u beogradskoj vodi biti nešto što će zaseniti slavu najviše građevine koju je Palma video. Čak tri puta, kao Pinki Tita.

I Nova godina izgubiće svaki smisao, jer više nikada ona neće biti samo jedan dan u godini, biće to praznik koji će jedino narod ovdašnji proslavljati svakog bogovetnog dana, i tako 365 puta. Plus 29. februara, kad na njega dođe red. Biće to, misli lik s fotografije u čijoj se pozadini uzdiže Burž Kalifa, belosvetsko čudo za kojim će nastati jagma koju Beograd nije video, a bogami ni Ujedinjeni Arapski Emirati sa sve Dubaijem, tamo negde u Evropi.

Neka niko ne misli da je u poslaničkom nastupu jagodinskog parlamentarca načinjen lapsus lingue, te da je zbog toga u njegovom nadahnutom govoru toponim slučajno promenio destinaciju. Ne, to je skalamerija od reči koja ne znači ništa osim pokušaja da lakoverne ubedi u mogućnost izgradnje Potemkinovog vodenog sela; istovremene i potvrda neobrazovanosti, neobaveštenosti i neznanja koje se ne stiču fotografisanjem za porodični album. Niti odlaskom u Beč. Jer, kao što iz narodne umotvorine znamo, povratak iz Beča ume da bude bolan.

Ne znamo da li je Palma video (i u njegovom podnožju se fotografisao?) Burž Al Arab, hotel koji su, tamo u Dubaiju, u dalekoj Evropi, izgradili na veštačkom ostrvu. Moguće je da su mu za boravak na ostrvu nedostajale dve palme?! O tome nije rekao ništa kolegama iz poslaničkih klupa. Srećom, jer možda bismo bili svedoci najave izgradnje isto takvog jedrolikog hotela na veštačkom ostrvu na dnu Nemanjine ulice. Da nas svet vidi, a i mi njega. I neka znaju japanski turisti kada dođu s najnovijim modelima foto-aparata kakve građevine niču iz savske vode. Ovde kod nas, u Dubaiju.