Kristijan Golubović za DNEVNO.RS: U životu sam bio sa preko 3.000 žena!

– Meni devojke stalno prilaze i kažu mi da sam lep. Moguće je da ih privlači taj seksepil nabijen u meni, kažu da imam tu neku muževnost koja ih neviđeno pali. To sve zajedno u meni čini jednu snažnu ličnost koja ih privlači jer se kraj mene osećaju sigurno – objasnio je Kristijan za Dnevno.rs.

 

U svojoj ispovesti za Dnevno.rs, Kristijan priznaje da je vreme za nov, drugačiji život i moli da mu se da nova prilika, jer je, kao i svi – grešio. Pored toga, otkrio nam je koji je njegov tip žene, šta je sve doživljavao od lepšeg pola kao i to od čega danas živi

„Ne znam kako da se odbranim od udvaračica”

Kristijan Golubović je, iako ima 45 godina, i dalje veoma interesantan ženama.

Meni devojke stalno prilaze i kažu mi da sam lep. To izgleda kao da sam ja neki Bred Pit. Meni nekako pi*kasto izgleda to da sam ja lep, jer sam ja uvek težio tome da budem malo grublji i muškastiji. Ja ne shvatam šta je to na meni lepo. Ali, moguće je da ih privlači taj seksipil nabijen u meni, kažu da imam tu neku muževnost u sebi koja ih neviđeno pali, neviđeni šarm i tako. To sve zajedno u meni čini jednu snažnu ličnost koja ih privlači jer se kraj mene osećaju sigurno – iskren je Kristijan.

Danas mu je još gore nego devedesetih, kada je bio na vrhuncu popularnosti, jer u vreme društvenih mreža svako može da mu se obrati.

Kristijan otkrio da mu je bilo naređeno DA UBIJE ŠEŠELJA, a OVAKO je na to reagovao lider radikala

– Ja ne bih mogao da objasnim situaciju u kojoj se trenutno nalazim. Imam jedno 100.000 zahteva i jedno 500.000 poruka, svaki dan ponude – bračne, trudničke, seksualne, društvene, ja ne znam šta više da radim i kako da se odbranim – „požalio” nam se i prisetio se par bizarnih situacija u kojima su ga devojke opsedale:

– Jednom prilikom, dok sam bio u Atini sa tadašnjom suprugom i sinom, naleteli smo na đake koji su iz Zrenjanina došli na ekskurziju u Grčku. Tu je bila jedna klinka od 15 godina koja mi je rekla da je zaljubljena u mene, skinula je gaće i zakačila mi ih na glavu. Moja žena je poludela, i dok me je tako klinka vukla sa gaćama ka sebi, žena me je vukla na drugu stranu u isto vreme pokušavajući da udari devojčicu. Baš sam bio u čudu i povikao sam ženi „Daj bre, puštaj me, zar zbog klinke da me povrediš” – otkrio nam je Golubović jednu od mnogih takvih scena.

ŠEŠELJ NA FARMI priznao šta ZAISTA misli o Vučiću, Nikoliću i Dragici

Slična se odigrala i u jednom beogradskom kafiću.

Sedeo sam i pio kafu kada je ušla neka devojka i videla me. Skinula se u donji veš, a svoju odeću bacila u kontejner. Onda je stala ispred mene i počela da igra. Rekla mi je da će tako gola ići svuda za mnom, sve dok joj ne kupim telefon, dam joj pare i odvezem je kući. Šta da radim, odvezao sam je kući na Novi Beograd i zamolio njenu

majku da je urazumi i da je skloni od mene – ističe on.

„U životu sam bio sa preko 3.000 žena!”

Devojke koje mi se javljaju su većinom momentalne, striktne, direktne, nezajažljive, neobjašnjive, neumesne… ne znam više kako da ih nazovem. Ali, ima tu i finih devojaka, koje pokušavaju da se sakriju iza toga, kao nisu one takve, one bi to polako. Znači, opet ide u istom pravcu, samo što to rade umereno – ispričao je Golubović.

Na pitanje kakve devojke voli, priznao je da voli domaćice, obrazovane i kulturne. Kako je objasnio, bitno je samo da nisu poročne.

Kristijanu PROPAO PLAN da u štalu pošalje Maju Nikolić, pa je za SLUGE postavio OVE FARMERE

– Nikada u životu nisam probao gutalj kafe. Ne volim da pijem, a cigare prezirem. U životu sam sigurno bio sa preko 3.000 žena, a nijedna od njih nije bila pušač. Bile one najlepše lepotice, ako puše ne bih sebi dozvolio da ih poljubim u usta – otkrio je Golubović.

„Ovo je goli život, vraćam se u staro runo vuka”

Na pitanje od čega trenutno živi, otvoreno odgovara se trenutno ne nalazi u sjajnoj finansijskoj situaciji, a dodaje  da ne može da garantuje za svoje postupke.

Momentalno mi sigurno duguju 2,5 miliona evra. Duguju mi ljudi u stotinama hiljada maraka iz onog doba. Ako mi neko duguje 100.000 maraka ja to ne računam kao 100.000 evra iako bi trebalo, nego kažem daj mi koliko možeš, samo mi pokaži dobru volju. Pa ja sam sada taj koji je ugrožen, ja sam taj koji nema od čega da živi. Meni treba taj novac da se ne bih vratio u kriminal. Ono čime se ja sada bavim mi samo plaća račune. Znači, ne mogu da sebi da dam oduška da odem na more ili kupim nova kola, da se lepše obučem. Ovo je samo goli život. Zato kažem dužnicima da me razumeju i da mi vrate novac da se ne bih vraćao u staro runo vuka i pokazao im da ne mogu sa svojim korumpiranim policajcima da mi prete za rođene pare. Ta im fora neće proći. Kompromitovaću ih na razne načine, a ako mi ništa od toga ne pomogne, ne mogu da garantujem ni njima ni sebi da ću biti normalan. Ja od nečega moram da živim. Oprostiću onima koji nemaju, a oni koji imaju mnogo novca i bahati su – njima ne opraštam. Pa ja oskudevam i borim se, na ivici sam egzistencije, a oni se šepure u novim kolima. Na ivici sam da napravim neki problem, a to najmanje želim – otkrio je Kristijan.

Činjenica da je zaboravljen od strane onih kojima je nekada pomagao veoma ga pogađa.

IZLAGANJE KAKVO NIKO OD KRISTIJANA NIJE OČEKIVAO: Evo šta je rekao o SVOM GAZDOVANJU!

Živim od pomoći pravih prijatelja. Snalazim se. Pravi prijatelji mi vraćaju dugove, ali to je sitno, u rasponu od 100 do 1.000 evra i to im je praktično sa moje strane bilo oprošteno. Oni su se setili i rekli da sam im pomagao kada sam imao. Oni koji imaju da vrate su mi okrenuli leđa. Znao sam da će tako biti. Ovim putem im kažem da me nisu zeznuli, sebe su zeznuli. Ja sam ostao dostojanstven i onakav kakav treba da budem i bez novca, a oni će uvek biti mali ljudi, sa novcem ili bez njega – priznao je.

„Stidim se kriminala”

„Nisam kriv”


Kristijan čvrsto stoji pri svom stavu da nije kriv ni po jednoj tački optužnice i nada seda će optužnica podignuta protiv njega biti ukinuta. – Ja sada čekam pravosnažni prepis presude kojom me je sudija osudila na 14,5 godina. Očekujem da Vrhovni sud Srbije najsavesnije ukine ovu farsu, da ukine presudu kao neosnovanu i da napokon završim sa kriminalom, suđenjima i zatvorima – da stavimo tačku na priču Kristijana Golubovića kao kriminalca. Dajte priliku čoveku da se pokaže u jednom novom svetlu i novom izdanju – poručio je.

– Mene kriminal ne interesuje. Ja se kriminala stidim. Ali, tu postoji jedna druga situacija – evo, ako meni sada neko duguje novac i ja mu opalim šamar, to je već kriminal i iznuda. Dakle, gubi se smisao toga šta je kriminal, a šta je nužno zlo koje koristite da biste preživeli. Da, sloboda je vredna, ali ne živi se od slobode. Ako mi neko duguje pare, a ja sam bez dinara, šta treba, da mu oprostim dug? Zaista sam u nedoumici – imam moć, ljude, sve, a opet ne povređujem ljude iako mogu. Opet, jasno šaljem poruku da hoću sve dugove da rešim mirno, ali ljudi me prosto teraju u kriminal. Kažu mi: „Šta je pi*ko, smirio si se”? Čekaju da reagujem kako bi odmah otrčali u policiju i eliminisali me. Ali neću im priuštiti to zadovoljstvo, naći ću neki drugi način – odlučan je Golubović u nameri da naplati stare dugove.

„Na Kosovu mi je bilo puno srce”

Uprkos odluci da nikada više ne kroči nogom na Kosovo, predomislio se.

Jedan Beograđanin NAPISAO PESMU O FARMI: Kako vam se dopadaju njegovi stihovi?

– Ja sam kriminalac osamdesetih godina. Devedesetih se uopšte nisam bavio kriminalom. U Srbiji devedesetih Kristijan nije postojao! Bio sam ’98. na Kosovu teško ranjen i vratio sam se „kao popišan” u Grčku. Na to Kosovo sam došao da branim nešto što je davno bilo izgubljeno. Bilo je konfuzno, niste znali gde i zašto idete, u koga da pucate. Teško sam ranjen, umalo sam umro. Niko nije znao ni da sam bio tamo, niti je to ko cenio. Ostao mi je neki bes u grudima. Sad kad sam bio dole, a mislio sam da nikada više neću kročiti na Kosovo, bilo mi je puno srce što sam ponovo tamo. Vidite kakvi smo mi Srbi? Mi se sad zadovoljavamo što možemo samo da hodamo po toj zemlji, a ne možemo da kažemo da je naša – bio je iskren Kristijan.

 

„Samo škola i učenje me trenutno zanimaju”

On se ovih dana bavi slikanjem i ultimat fajtom.

– Kao nosilac tri crna pojasa, kompetentan sam da kažem ko je dobar borac, a to što neki govore da nemam pojma i da mislim da je ring isto što i ulica lupaju gluposti. Ja sam nastavak škole Miroslava Ćitakovića Ćite koja vežba ljude na najsuroviji, ali i najbolji način. Postoje neki ultimat fajteri svetskog ranga koji su dolazili na moje treninge i danas su to što jesu zahvaljujući meni. Mene to ne interesuje, mene interesuje da otvorim sale koje će edukovati klince psihofizički da ne sede na ulici, da ne piju pivo i ne puše travu, da se ostave video igrica i vrate se na staro ponašanje, da šetaju lepe devojčice, da budu pedantni, čisti i mirišljavi, da se lepo oblače i da upražnjavaju što više sporta, i da se školuju. Znači, škola i učenje gradiva – savetuje Golubović mlađe generacije.

Stanija i Kristijan ZAVRŠILI U HOTELU: Evo šta su radili SAMI U SOBI (FOTO)

„Kajem se zbog svega, dajte mi novu priliku!”

– Bio bih nenormalan da sam uradio nedelo, a da se ne kajem zbog toga. Izvukao sam i pouku koju mogu da prenesem mladima: I ako ste uradili nešto što ne valja, stanite ili prestanite i pokušajte da se vratite na pravi put! Ja ostajem pri tome da sam normalan, vredan član ovog društva. Dajte mi priliku da pokažem da sam koristan u ovom novom svetlu – kao trener, umetnik, budući otac nove dece, budući dečko novih devojaka, budući drug novih prijatelja, u bilo kom pozitivnom kontekstu, samo ne u kriminalu – završava Kristijan Golubović svoju ispovest za Dnevno.rs kojom pokušava da se konačno ogradi od kriminala za sva vremena.

 

Na pitanje – da li prisustvujemo rađanju novog pravca – „kristijanizma”, kaže:

Pa, ne bih ga nazvao kristijanizmom, jer bi neko to povezao sa hrišćanstvom. Moje samo ime Kristijan je u čast Isusa Hrista, i znači hrišćanin. Međutim, kristijanizam je veoma prepoznatljiv izraz mog likovnog stvaranja – uglavnom slikam crvenom i crnom bojom, gde crvena boja označava lepa osećanja i pozitivnost, a crna negativnost i sve loše što mi se dešava – sva loša mesta, društva i prilike. Slikam svim dostupnim sredstvima, slikao sam i ulje na platnu, pastel, drvenim bojicama, blatom, ugljem, kafom, čokoladom. Morao sam da imorovizujem jer mi nisam imao uslove da mi bude zapravo dozvoljeno da se domognem nekog normalnog materijala. Morao sam da improvizujem i krišom unosim materijal u zatvor kako bih stvarao. Od malih nogu sam oponašao oca koji je bio veliki , a samouki umetnik, i ja i danas kažem da sam ja samo blaga kopija mog oca – objasnio je on.