LIČNI UGAO: Gledala sam reportažu o USAMLJENOSTI U SRBIJI i sada se pitam – šta nam se to desilo?!

devojka
pixabay.com

"Da li ste znali da je samoća bolest 21. veka?"

 

Još jedno hladno jutro. Probudila sam se sama, ali sam znala da se tako neće završiti dan. Sa osmehom sam skuvala veoma gorku, ali meni “najslađu” jutarnju kafu. Uvek nesvesno uključim televizor, iako mu ne posvećujem pažnju. Više volim da ga “čujem”. Tada sam sigurna da, na neki način, nisam sama. Što mi veoma znači, jer samoću najviše mrzim.

A gle čuda, baš o njoj se tog jutra pričalo.

Da li ste znali da je samoća bolest 21. veka? – upitali su prolaznika, verovatno je bila reč o nekoj anketi. Zaintrigirala me je, pa rekoh da čujem šta će ljudi reći.

Da li su usamljeni i ako jesu, zbog čega je to tako? Nažalost, nisu se ni oni, a ni voditelji toliko posvetili toj “strašnoj” temi. Pomenuli je jesu, eto tako naglasili da vlada nekakva “epidemija usamljenosti” i tu stavili tačku, a u mojoj glavi nametnuli veliki znak pitanja koji me je tog dana proganjao.

Razmišljala sam koliko je samo ljudi na ovom svetu usamljeno? Koliko je lakše kada imate nekog ko će se smejati sa vama, nekog ko će vas sačekati kod kuće sa večerom kada se umorni vratite sa posla… Nekog ko će vas slušati dok mu deseti put prepričavate događaj koji već zna napamet. Nekog ko će vam pružiti maramicu da obrišete suze i uveriti vas da će sve biti u redu.

Mnogo je lakše kada volite. Ali, čini mi se da se ljudi danas plaše. Plaše se da se prepuste osećanjima. Plaše se da slušaju svoje srce. Dozvoljavaju da ih strah vodi kroz život, a ne ljubav. Otuda i samoća. 

I dalje ne razumem zbog čega je to tako. I mislim da nikada neću razumeti.

Posao i svakodnevne obaveze nisu opravdanje za samoću. Karijera i ambicije nisu opravdanje za samoću. Jednostavno, ne postoji opravdanje za samoću. Smatram da ukoliko nađete pravu osobu, sa istom možete osvojiti svet. Ali, bukvalno!

Ne postoji prepreka koju “dve glave” zajedno ne mogu savladati. Kada vi padnete – pružiće vam se ruka i ustaćete mnogo jači, jer imate nekog na koga možete da se oslonite. A, zar to nije poenta života?

Zato ne dozvolite da vas “zaljubljenost u sebe” proguta. Odlično je da se “gradite” i radite na sebi, ali ne budite sebični, nahranite vaše srce ljubavlju jer srcu je to neophodno.

Na kraju, možete imati ogromnu kuću, u kojoj je sve besprekorno čisto, moderno i novo. Možete imati toliko novca da sebi obezbedite još jednu kuću, ali ako uveče u krevet legnete sami, shvatićete da vas tada ni najskuplji pokrivač na svetu ne bi ugrejao.

Zato, ne budite sebični i dozvolite sebi da volite!