LIČNI UGAO: Zašto sam raskinuo višemesečnu vezu kada mi je SPOMENULA Dan zaljubljenih?

Ljubav
pixabay.com

Bili smo u vezi nekoliko meseci, išlo nam je sasvim lepo, ali preko nekih stvari jednostavno nisam mogao da pređem. Šteta, činilo se da je dobra devojka.

 

Bližio se taj prokleti 14. februar kojeg uopšte i ne svrstavam u praznike. Uostalom, zar se tada ne slavi Sveti Trifun? No, da krenemo redom.

Prošle jeseni sam je ugledao na jednoj žurci na rođendanu kod drugara i bilo mi je jasno bez trunke alkohola u sebi – lepše stvorenje u životu nisam video. Bilo je otpilike 25 ljudi na proslavi, od toga čak 15 devojaka, a ja sam primećivao samo nju. Kako bi rekla ona otrcana filmska fraza – bila je to ljubav na prvi pogled. Barem sa moje strane. laughing

I nije mi bilo baš najjednostavnije da joj se obratim, posle dugo vremena su mi klecala kolena što moram da priđem nekoj devojci. Obično to uradim instiktivno, onako mehanički, pa bude lakše. A sada su mi kroz um prolazile najraznoraznije misli tipa „Šta ako me odbije?”. Nisam ni znao šta ću da joj kažem kad se budemo upoznavali, ali stisnuo sam petlju i krenuo u napad.

 

Pravo da vam kažem, bilo je lakše nego što sam očekivao. Ne zbog toga što je ona laka, nemojte pogrešno da me razumete, nego što je neverovatan lik i car. Odmah je počela da priča sa mnom, onako zbunjenim, kao da se sto godina znamo i uživao sam u svakoj reči razmenjenoj sa njom. Dosta toga nisam ni čuo od onog što mi je rekla, ali neka mi oprosti, bio sam prezauzet divljenjem lepotom njenih očiju.

Uzeo sam joj broj telefona to veče, videli smo se dva dana kasnije i smuvali se. Bilo je divno, najprostije rečeno. A, onda je usledio filmski obrt priče…

Nastavila je ona da bude kul sve vreme, zasmejavala me je kao one večeri kada sam je upoznao, samo sa jednom bitnom promenom – počela je sve više i nasilnije da nameće svoje zamisli i ideje. Evo na šta konkretno mislim…

Već krajem januara počela je neprestano da priča kako se bliži Dan zaljubljenih i kako bi nas dvoje trebalo što pre da uradimo nešto po tom pitanju. Naravno, mislila je na večeru u nekom restoranu ili odlazak u bioskop ili već nešto specifično što se „inače radi” za taj dan. Što se inače radi za taj dan?! E, tu mi je prekipelo!

 

Pa, te stvari se ne rade samo, kako Hrvati kažu, za Valentinovo. Pa zašto bih ja svu svoju ljubav usmeravao i kanalisao samo da bi nam bilo lepo tih nekoliko sati jednog-jedinog dana u godini? Uvek mi je to bilo nejasno, izluđivalo me je jer sam pobornik toga da svaki dan želim da voljenoj osobi iskazujem ljubav, a ne samo 14. februara.

I ko je uopšte, bre, taj Valentin? Zar danas nije Sveti Trifun? Ja poštujem samo praznike po našem iliti pravoslavnom crkvenom kalendaru. Šta mene zanimaju glupavi praznici koje je Zapad nametnuo čitavom svetu?!

Posle nekoliko dana neprestanih planova i planiranja šta ćemo nas dvoje da radimo taj dan, iako sam je više puta molio da prestane to da čini, doneo sam jednu od najtežih odluka u životu – raskinuo sam sa njom.

I nije mi lako ni posle desetak dana samoće. Nimalo. Ali ne mogu da budem sa nekim ko će da se povinuje sra*ima koje servira Zapad i koje prihvatamo isuviše olako. Nadam se da nju neko vodi negde danas, ja ipak ostajem sam kod kuće i nije mi loše, pravo da vam kažem, ako izuzmem činjenicu da povremeno mislim na nju.

Ja sam samo želeo da je volim svakog dana, a ne jednom godišnje…