Prljava prošlost Vučićevog pulena: Ispod Šešeljevog radikalskog šinjela u tri naprednjačke fotelje (FOTO, VIDEO)

Martinović, po svoj prilici, ne mari za upozorenja svog stranačkog šefa, te prihoduje iz tri različita izvora, iako je već bio na udaru javnosti zbog toga što obavlja ni manje ni više nego šest funkcija.

Zamenik šefa poslaničkog kluba SNS u Skupštini Srbije, Aleksandar Martinović, predstavlja još jedan primer „doslednosti” Aleksandra Vučića koji je još petog avgusta ove godine najavio da „nijedan član stranke neće moći da ima dve plaćene funkcije”.

Sednica Glavnog odbora u avgustu trajale je blizu tri sata, a lider naprednjaka i predsednik Vlade Aleksandar Vučić je članovima tog stranačkog tela poručio da je dobrobit Srbije prioritet za SNS i da za one koji to ne shvataju nema i neće biti mesta u stranci.

Ipak, kao što se već pokazalo na brojnim primerima, mnogim članovima SNS ne pada na pamet da se odreknu svojih brojnih fotelja.

Iako je, naime, javnost u avgustu ove godine bila skandalizovana objavljenim podatkom da Martinović obavlja ni manje ni više nego šest funkcija (u to vreme bio je predsednik Skupštine opštine Ruma za šta je primao 25.000 dinara, predsednik Nadzornog odbora „Galenike” a.d. na osnovu čega je mesečno prihodovao 64.830 dinara, predsednik Upravnog odbora Agencije za privatizaciju, gde je mesečno inkasirao 54.000 dinara, i na Pravnom fakultetu po tri osnova dobijao 149.000 dinara), Martinović izgleda ne planira da prestane da popunjava kućni budžet “sa strane” i na način na koji je premijer Srbije zabranio.

Uvidom u podatke Agencije za borbu protiv korupcije može se videti da Aleksandar Martinović i dalje obavlja čak tri funkcije: kao narodni poslanik u Skupštini Srbije, i kao odbornik i predsednik u Skupštini opštine Ruma:

Ukoliko se ima na umu da poslanici mesečno inkasiraju između 800 i 1.300 evra, više je nego jasno da Martinović ima debele razloge da odbije poslušnost Aleksandru Vučiću. Možda mu je, doduše, pružio otpor i zato što ne može da mu oprosti što je „izdao nacionalnu ideju” i što bi, kada bi kojim slučajem došao na vlast (a došlo je i to doba), „izdao nacionalne interese i rasparčao Srbiju”:

 

Podsetimo, radikalni Martinović je u julu 2011. godine izjavio sledeće:

“Zvali su me da pređem u SNS, ali moj odgovor je bio ‘ne’ jer sam lojalan Vojislavu Šešelju. Prelazak u SNS bio bi krajnje kukavički potez i okretanje leđa čoveku koji se u tamnici natčovečanskim naporima bori ne samo za sebe, nego za celu Srbiju”
Napredni Martinović, izgleda, nije odoleo zveketu novca, te je ipak povukao, po sopstvenim rečima, “kukavički potez” i okrenuo je leđa Šešeljevoj ideologiji, a sve uz podršku “izdajnika” Aleksandra Vučića.