Pucaju bedemi Tvrđave, rupe na sve strane

Sva dosadašnja ratna razaranja zaobišla su Petrovaradinsku tvrđavu, ali će nebriga polako uništiti “Gibraltar na Dunavu”.

Pukotine na bedemima koji se spuštaju sve do Ulice Dunavske divizije su sve šire i duže, dok su na svim delovima kompleksa primetna oštećenja pešačkih i kolskih staza, stepeništa, trotoara, vidikovaca, platoa…Ljudi koji poznaju Tvrđavu nikada se neće nasloniti na okolne bedeme, jer znaju da bi moglo doći do neželjenih posledica. Inostrani turisti to ne znaju i često se naginju nad bedemima sa kojih se svakodnevno kruni malter. Do sada, srećom, niko nije stradao, ali je pitanje vremena kada će se to desiti – priča Dejana Gravić koja živi u blizini Petrovaradinske tvrđave.
Vreme i nebriga nisu štedeli ni stepenice u tunelima, kao i na otvorenim delovima. U pojedinim ulicama nedostaju kocke iz asfalta, pa oni koji dolaze na tvrđavu kolima moraju biti dodatno oprezni.

Stručnjaci ne poriču to da su bedemi, kapije i tuneli na Gornjoj tvrđavi u veoma lošem stanju.
– Od fortifikacijskih objekata najugroženiji su spoljna utvrđenja, takozvane kontragarde Inoćentijevog bastiona, zapadni bedemi Kameničkih baterija južno od Leopoldovog bastiona, jugoistočni prilaz Hornverku sa Ulice Dunavske divizije. Nisu pošteđene ni podzemne vojne galerije kontraminskog sistema Hornverka, podunavski bedem, Vaserštat, kao ni Jozefov ravelin sa barutanom – kaže Aleksandra Zeković iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture.

U Zavodu kažu da je teško reći koliko je novca potrebno za sanaciju celog kompleksa, ali je sigurno da bi radovi trajali godinama, ako ne i decenijama. Istovremeno, to preduzeće brine o spomenicima kulture, ali ne raspolaže novcem kojim bi mogli obnoviti Tvrđavu.
Naime, do 1993. godine postojalo je JP “Petrovaradinska tvrđava”, a nakon njegovog ukidanja Skupština grada je nadležnosti podelila na Zavod za zaštitu spomenika kulture, Poslovni prostor, te „odgovarajuće” sekretarijate, službe i posebne organizacije Gradske uprave.

Za obnovu Beogradske kapije namenjeno je 35 miliona dinara, a restauraciju, koja je počela u septembru prošle godine, zajednički finansiraju Ministarstvo kulture, grad, Banka Inteza i Fond za kapitalna ulaganja Vojvodine. Kad novac pristigne, biće završena cela fasada te rekonstrukcija pešačkih i kolskih prolaza, ozelenjavanje površine iznad kapije, kao i ostali konzervatorski i restauratorski radovi.