Nakon nešto više od nedelju dana, situacija u smederevskoj Gimnaziji daleko je od rešene. U školi je i dalje na snazi prinudna uprava, jedan direktor je smenjen, drugi postavljen, nastavnici su u štrajku, a protestima su se sada priključili i đaci. Ne pamti se u novijoj istoriji da je neki slučaj "prosvete" digao celu Srbiju na noge.
Hronologiju događaja u smederevskoj srednjoj školi predočili su profesori nezadovoljni trenutnim stanjem, ali sa druge strane oduševljeni činjenicom da se u Srbiji neko KONAČNO pobunio za nešto i učinio konkretnu stvar.
“Na glasanju u septembru, zaposleni su apsolutnom većinom pružili podršku mr Milutinu Vučkoviću kao kandidatu za direktora i u skladu sa tim ga je Školski odbor za direktora i imenovao. Od tog trenutka, počinju tendenciozni pokušaji da se Vučković razreši funkcije: gradska inspekcija najpre brzometno predlaže razrešenje direktora zbog „nepravilnosti pri konstituisanju Školskog odbora“. Pri tome su zanemarena bar tri proceduralna koraka koja bi morala prethoditi ovakvom „rešenju“.
Školskom odboru je naloženo da direktora razreši funkcije, što ovo telo nije učinilo. Višemesečni pritisak na zaposlene završio se odlukom ministra prosvete Srđana Verbića, koja je 25. februara prosleđena školi od strane Školske uprave Požarevac, kojom se u Gimnaziju Smederevo uvodi prinudna uprava.
Da besmisao i apsurdnost ovako stroge odluke budu jasniji, navodimo razloge smene mr Milutina Vučkovića sa mesta direktora:
- U svom godišnjem planu nije naveo mesto i vreme realizacije plana na pojedinim mestima. Ako je navodio da će održavati sednice Nastavničkog veća, npr, nije naveo da će se Veće održati u zbornici.
- Školski razvojni plan, koji se izrađuje za period od 2 godine, odnosno svake 2 godine, nije realizovan, a novi nije napravljen. Realizacija plana direktno zavisi od sredstava koja školi uplaćuje lokalna samouprava, a lokalna samouprava – pored ovog – godinama zanemaruje i druge zakonske obaveze finansiranja škole, kao što su: učešće učenika na takmičenjima, nabavka sredstava za održavanje čistoće i lične higijene, prevoz radnika, grejanje. Pitanje isplaćivanja jubilarnih nagrada, kao i izostavljanje učenika Gimnazije sa spiska onih koji treba da dobiju Svetosavsku nagradu, detalji su koji zaposleni u ovoj školi ističu kao primere neispunjavanja zakonskih obaveza lokalne samouprave prema ovoj instituciji.
- Pored posla direktora, mr Milutin Vučković zadržao je i 4 časa nedeljno kao profesor, koje je držao ne primajući nadoknadu za to (pri čemu je uštedeo značajnu sumu novca državnom budžetu), što nije u skladu sa pravilnicima. Poznat je primer profesora muzičke škole u Požarevcu koji je nagrađen Svetosavskom nagradom, a u obrazloženju, između ostalog, stoji i da je godinama besplatno držao časove!
- Prilikom izbora predsednika Školskog odbora, usled nepomirenih stavova članova toga tela (koje su činili predstavnici profesora, učenika, roditelja i lokalne samouprave), direktor Gimnazije u Smederevu zatražio je mišljenje Nastavničkog veća o izboru predsednika Školskog odbora, što nije u skladu sa pravilnicima, ali je u zdravorazumskoj praksi validno upotrebljeno rešenje. Mišljenje Nastavničkog veća o postavljenju ključnih ljudi u vođenju škole za kolektiv Gimnazije ima težinu i moralnu i etičku opravdanost.
Čak i da su greške u administraciji, koje je mr Milutin Vučković napravio kao direktor, legitimne, smatramo da bi primerena reakcija lokalne i republičke inspekcije trebalo da bude sugestija da se takve omaške isprave, da se ova mlaka ogrešenja o pravilnike ubuduće izbegnu, te i da se preispita motivisanost za takve “pogrešne” poteze, koja je u svakom pojedinačnom slučaju bila dobronamerna i najbolja moguća u datom trenutku. Napominjemo da za primećene zamerke nisu naložene nikakve mere koje bi trebalo preduzeti u cilju popravljanja situacije, što je inače praksa, već je samo naloženo Školskom odboru da direktora razreši dužnosti – što Odbor nije učinio, i obraćao se Ministarstvu dopisima…
Tome u prilog ide i reputacija gospodina Milutina Vučkovića, dugogodišnjeg direktora ove renomirane institucije, stare 144 godine.
Vučković je na mestu direktora najduže u dosadašnjoj istoriji ove škole, od 1990.
Škola sve vreme njegovog direktorovanja zadržava status jedne od najboljih u Srbiji. Učenici kontinuirano osvajaju najprestižnije nagrade na republičkom i međunarodnom nivou. Đaci se vrlo visoko kotiraju prilikom upisa na fakultete, a prati se i rad naših studenata, koji je na zavidnom nivou. Veliki je broj veoma uspešnih učenika ove škole, doktoranada, naučnika, umetnika.
Kolektiv nesmetano radi na, očigledno, vrlo uspešan način. Iz tog razloga i ukazuje poverenje istom čoveku već dve i po decenije. U trenutnom slučaju štrajka, kolektiv je jedinstven.
Mr Milutin Vučković ima svega nekoliko godina do penzije.
Kome smeta nešto što po svim kriterijumima funkcioniše besprekorno? Politikanstvo po školama uzelo je maha, a osionost gradske vlasti u nameri da sva polja društvenog života potčini svojoj volji, postala je nesnosna. Zaposleni su mesecima izloženi mobingu i spletkarenjima.
Međutim, ministar se, nakon višemesečnog odugovlačenja, i ignorisanja naša dva dopisa, nakon odbijanja Školskog odbora da razreši mr Vučkovića sa funkcije direktora, odlučio da sam načini taj potez u četvrtak 25-og februara. Razrešen je i Školski odbor.
Istoga dana donesena su rešenja o postavljenju novog Školskog odbora (bez predstavnika roditelja, profesora, i đaka), kao i postavljanju v.d. direktorke, Radmile Trajković.
Radmila Trajković je profesor ruskog u Gimnaziji, i u kolektivu je od 2008. godine.
lNajšokantnije u njenom postavljenju je što se ministar, pored 60 profesora sa licencom odlučio da za v.d. direktora postavi Trajkovićku, koja nastavničku licencu još uvek nema! U opisu direktorskog posla je, recimo, da posećuje i kontroliše nastavu profesora jednom godišnje, što bi u ovom slučaju bilo besmileno, jer bi u kontroli licencirnaih profesora bio neko ko licencu nema.
Kao predstavnik profesora, bila je član upravo razrešenog Školskog odbora ( i odmah potom imenovana za v.d. direktora; dva oprečna rešenja u jednom danu!). U tom Odboru je jedina od profesora glasala ZA smenu Miltina Vučkovića, i na sednicama Nastavničkog veća od nje je zatraženo (od strane onih koji su je za tu funkciju izabrali) da podnese ostavku u Odboru, što ona nije učinila.
Njena motivacija i postavljenje dovodi se u vezu sa kumovskim vezama koje ima sa bratom gradonačelnice Jasne Avramović, Goranom Avramovićem. O “pola licence” koju ima, kao i o navedenim kumovskim odnosima, sama je govorila na konferenciji za štampu koju je sazvala u petak, 27. februara.
Zaposleni u Gimnaziji obustavili su nastavu u potpunosti u petak, 27. februara, dana kad su prinudne mere stupile na snagu. Od ponedeljka 2. marta, zaposleni su stupili u zakonski štrajk (minimum procesa rada, časovi traju 30 minuta), želeći da se na taj način (donekle) pravno zaštite.
U znak solidarnosti, učenici su:
- organizovali protest u petak,
- bojkotovali nastavu, ne pahađajući časove u ponedeljak,
- organizovali potpisivanje peticije u znak podrške profesorima i smenjenom direktoru.
- Predstavnik Saveta roditelja je izvestio kolektiv o izglasanoj podršci zaposlenima Gimnazije.
- Profesori, đaci i roditelji su u utorak, 3. marta, u podne održali protestnu šetnju sa javnim skupom na kraju, na kome su govorili predstavnik zaposlenih, predstavnik bivših učenika Gimnazije.
- Bivši đaci Gimanzije su se – sa svih strana sveta- organizovali da podrže ovaj kolektiv, i to na čelu sa veoma uspešnim ljudima različitih profila. Oni su organizovali i peticiju elektronskim putem, na stranici sacuvajmogimnaziju.com, koja do sada ima blizu 2000 potpisa.
- Građani se spontano organizuju za različite vidove podrške, kao što su zatrpavanje kabineta ministra prosvete ličnim mejlovima građana, postavljanje pitanja ministu na njegovom tviteru, i sl.
Usmeno obećanje ministra Verbića da će primiti našu delegaciju u četvrtak, 5.marta, realozovalo se kao prijem kod pomoćnika ministra, i bez razummevanja za suštinu problema, čime su zaposleni u Gimnaziji bili revoltirani, i nakon čega su odlučili da nastave svoj protest.
Đački parlament doneo je odluku o bojkotu nastave prvi put u ponedeljak 2. marta, kada se đaci nisu pojavili na nastavi. Videvši da se ova nepravedna situacija ne razrešava, ponovnu odluku o istom načinu protesta doneli su za ponedeljak, 9. mart. Već dva dana (9. i 10. mart učenici nisu u svojim učionicama), uprkos pozivima kolektiva profesora koji su u zakonskom štrajku (časovi traju 30 minuta) da se vrate na nastavu!
Savet roditelja izjasnio se na jednoj od konferencija za štampu da podržava profesore, a na sastanku Saveta roditelja od ponedeljka, 9. marta, kojji je sazvala novopostavljena v.d. Radmila Trajković, roditelji su se izjasnili da podržavaju Đački pralament i njihove odluke!
Profesori su jedinstveni u stavu da sačuvaju integritet škole. Ima ih oko 60. Njihov glavni zahtev svodi se makar na postavljanje novog v.d. kog bi predložilo Nastavničko veće, sve do raspisivanja konkursa za novog direktora.
Upućen je i dopis lokalnoj samoupravi, sa zahtevom da primi našu delegaciju. Do sada nema nikakve reakcije ni interesovanja gradskih čelnika.
Nije u pitanju borba za jednog čoveka, niti protiv jednog čoveka. U pitanju je borba za princip. Istina, pravda i čovečnost lekcije su koje profesori Gimnazije ovog puta utvrđuju sa društvom u kome živimo.”
* Obrazloženje i hronološki razvoj događaja redakcija portala Dnevno.rs dobila je na mejl, i prenela ga u celosti.