SVI BI DA RADE U BEOGRADU ILI NOVOM SADU: Deo države se prazni i PRESELJAVA U VEĆE GRADOVE

Beograd
Wikipedia/Dani Lavi 0007

Beograd i Novi Sad su, kao i prethodnih godina, po podacima Republičkog zavoda za statistiku, gradovi u koje se stanovništvo Srbije najčešće seli.

 

Tokom prošle godine 125.682 lica promenila su unutar Srbije prebivalište, odnosno trajno su se preselila iz jednog mesta u drugo.

Prosečna starost lica koja su promenila prebivalište je 34,4 godine. Od ukupno 25 oblasti u Srbiji, najveći broj migratornih kretanja zabeležen je na teritoriji Beograda – 50.971 lica i 44.467 odseljenih. Samo glavni grad ima pozitvan migracioni saldo, odnosno veći broj doseljenih u odnosu na odseljene. 

Odmah iza Beograda je region Vojvodine, gde se prošle godine doselilo 13.390 osoba.

Opština Novi Sad izdvaja se sa najvećim pozitivnim migracionim saldom, ne samo u Vojvodini već i u celoj državi, i on iznosi 2.311. Sledi opština Zvezdara s pozitivnim migracionim saldom od 2.242, Palilula s 1.431, Voždovac s 1.402… U čak 128 opština u Srbiji prošle godine beleži se negativan migracioni saldo, što znači da je više ljudi otišlo nego što je u njih došlo, tako da se deo države polako prazni i preseljava u veće gradove. Dokaz za to je i podatak da od 169 opština i gradova u državi, samo 41 ima pozitivan migracioni saldo, a svi ostali negativan. 

 

Najviše i najbrže se prazne varošice sa 10.000 do 30.000 stanovnika, a potom naselja koja imaju između 50.000 i 70.000 žitelja. Od ukupnog broja opština u Srbiji, u samo devetnaest ima više od 100.000 stanovnika, dok je u 61 opštini njihov broj manji od 10.000. U Vojvodini manje od 10.000 stanovnika prošle godine bilo je u Sremskim Karlovcima – 8.494, Novoj Crnji – 9.581 i Opovu – 9.925, dok je više od 100.000 zabeleženo u Novom Sadu – 319.484, Subotici – 138.331, Pančevu – 120.871 i Zrenjaninu – 118.699. 

No, i pored toga što je prošle godine u Vojvodinu doseljeno čak 13.390 stanovnika, podaci pokazuju da je 13.548 njih napustilo severnu pokrajinu Srbije, odnosno odselilo se 158 više nego što je tokom cele godine došlo. Najviše odseljenih je iz regiona Šumadije i zapadne Srbije, koje je tokom prošle godine napustilo čak 13.422 ljudi, a doselilo se 9.946. I u regionu istočne i južne Srbije znatno je više odseljenih nego doseljenih i odnos je 11.279 otišlih u odnosu na 8.509 došlih. Demografi tvrde da je takav rezultat posledica gašenja mnogih nekadašnjih državnih i društvenih giganata, pa samim tim i ostanak ljudi bez radnog mesta. 

Iako deo ekonomista smatra da je razlog jakih i snažnih unutrašnjih migracija u velike gradove radno mesto i obezbeđivanje egzistencije, podaci Republičkog zavoda za statistiku govore drugačije. Naime, čak 54 odsto internih migranata su izdržavane osobe, tek 37 odsto je radno aktivnih, dok je udeo osoba s ličnim primanjima devet odsto. Ti podaci RZS-a ukazuju na to da je onih koji dolaze u veće gradove i centre zarad radnog mesta u znatno manjem procentu od onih koji su izdržavani, pa su demografi skloni tvrdnji da je razlog promeni mesta prebivališta najčešće udaja ili ženidba, tim pre što je reč o velikom broj interno raseljenih žena između 25 i 34 godine života. 

Pošto se statistika RSZ-a o unutrašnjim migracijama ne odnosi na studente, zaključuje se da oni, iako masovno odlaze da studiraju u velike gradove, ipak ostaju prijavljeni na matične kućne adrese tokom školovanja, a da se na preseljenje zarad radnog mesta odlučuju tek nakon završetka fakulteta i da onda menjaju mesto prebivališta. Izuzetno je mali procenat svršenih studenata koji se nakon studija vraćaju u mesto prebivališta, odnosno manje gradove ili sela, već nastoje da posao nađu u većem gradu ili odlaze put inostranstva.