Taksi u Srbiji: U Beogradu samo ‘dobar dan’ košta 170 dinara, dok je u provinciji skoro džabe

Cene taksi prevoza u Srbiji razlikuju se od grada do grada. Dok se u Užicu i Svilajncu građani često voze taksijem, u Beogradu u taksi ulaze samo oni koji moraju.

U većini gradova u Srbiji start košta između 20 i 80 dinara, a kilometar vožnje između 40 i 70 dinara. U pojedninim gradovima jeftinije je koristiti taksi nego gradski prevoz.
Dok u Beogradu samo za „dobar dan” plaćate 170 dinara, u Svilajncu start košta 20 dinara. U ovom gradu svaki pređeni kilometar naplaćuje se 60 dinara, dok je na primer u Užicu cena kilometra 49 dinara.

– Često se vozim taksijem, pogotovo što živim pet kilometara od Svilajnca. Od svoje kuće do centra grada treba da platim samo 320 dinara, što je jeftinije nego da idem kolima. Taksijem se obavezno vozim vikednom kada se vraćam iz grada – kaže za Dnevno.rs Nataša M. Iz Svilajnca.

I Užice važi za jedan od gradova gde je cena taksija manja. U ovom gradu cena za jedan kilometar iznosi 40 dinara a start je 45 dinara.

U Nišu start košta 80 dinara, prva tarifa 40, druga 45 i treća 60 dinara po kilometru.
Novosađani za prevoz taksijem treba da izdvoje 52 dinara u prvoj zoni, 66 u drugoij, noćnoj zoni, dok je start 70 dinara.

Vranjanci plaćaju još jeftiniji start, 60 dinara, ali su zato tarife skuplje. Prva tarifa je 50, a druga 55 dinara.

I Jagodinci za start treba da izdvoje samo 25 dinara, dok su cene po zonama 74, 80 odnosno 95 dinara.

Kragujevčani za jedan kilometar vožnje plaćaju 45 dinara, dok je start 50.

Ipak i dalje najskuplji taksi je u Beogradu. Samo za „dobar dan” treba da platite 170 dinara.

Kako kažu u Beogradskom taksiju, cenu formira odnos ponude i potražnje.

– Ne mogu da kažem da znam čime se pravda veća cena taksija u Beogradu u odnosu na druge gradove, ali znam da Beograđani i dalje plaćaju porez od 2 posto što je uvedeno pre nekih deset godina. Svi koji žive u Beogradu moraju da plate toliko više. Po nekoj uredbi grada, Beograd bi trebalo da ima 7,5 hiljada registrovanih taksi vozila. Odnos ponude i potražnja kao i broj poziva diktira tu cenu – objašnjava za Dnevno.rs Milan Bojić iz Beogradskog taksija.

On kaže da u Beogradu ima više poziva nego u bilo kom drugom gradu.

– U Novom Sadu, na primer, za jedan dan prosečan taksi ima onoliko poziva koliko Beograd ima između šest i osam sati – objašnjava on.
Start u Beogradu je 170 dinara. Kilometar prve tarife je 65 dinara, koja važi od šest ujutru do 22 časa uveče.

Druga, noćna tarifa je od 22 časa uveče do šest ujutru i važi i vikendom i praznicima, a kilometar je 85 dinara.

Treća tarifa je kada se vozi van grada i to je takozvana dupla prva tarifa.

– Po zakonu o taksi službi, kada biste uzeli taksi na relaciji Beograd – Novi Sad, taksisti morate da platite i povratak na teritoriju Beograda. Ona iznosi 130 dinara po kilometru – objašnjava Bojić.

On kaže da su pre nekoliko godina taskisti imali najveće propisane cene.

– Država vam kaže da ne smete da radite skuplje od, na primer, 50 dinara. I onda su razni taksisti u Beogradu počeli da daju popuste. To je dovelo do toga da vi kao korisnik nikad ne znate pravu cenu. Često se dešavalo da se vozite taksijem koji nema popust i taksijem koji ima popust i ispadne vam gotovo isto. Cene su bile šarene, pa je grad doneo minimalnu cenu rada od 65 dinara i na to ne možete da date popust. Ako želite možete da radite po većoj, skupljoj ceni ali najmanje je 65. U skladu sa tim svi taksisti u Beogradu nemaju popust – kažu iz Beogradskog taksija.

Iako su se taksijem građani više vozili kada je postojao popust od 20 posto, Bojić kaže da su tada bile češće zloupotrebee

– Postojao je popust na ceo iznos vožnje i popust na ono što je preko zaštićene cene, što su neki taksisti iskoristili, pa su dali popust samo na iznos preko 300 dinara. To znači da ako vam taksi otkuca 500 dinara, popust od 20 posto je 400 dinara za naplatu. Međutim, mnogi taksisti su to iskoriustili tako što su rekli „300 dinara je zaštićeno, ja vam dajem popust na 200 dinara od 500”. Tako su faktički dali popust samo 40 dinara i naplaćivali su vam 460 dinara. To nije popust od 20 posto. U tome je bila kvaka, taksisti su tako varali mušterije. Dešavalo se da taksi koji nema popust naplati vam 500 dinara, a taksi sa popustom otkuca 650, da popust 20 posto i opet vam naplati 500 – objašnjava Bojić i dodaje „da se ovime služe taksiti svuda u svetu pa i kod nas”.

Kako nam je rekao, divlji taksisti su skoro proterani u Beogradu, ali i ih i dalje ima.

– Možete ih naći na aerodromu i na autobuskoj i železničkoj stanici. Najviše ih ima petkom i subotom uveče ispred novobeogradskih splavova i mesta koja rade celu noć – ističe Bojić.

On objašnja da divlje taksiste možete da prepoznate tako što na tablicama nemaju TX.

– Na primer beogradski taksi ima Bg neki broj TX. Međutim,postoje taksisti koji su nekako došli do tablica koja ne kraju imaju IX, i onda zalepe crnu traku preko I i dobiju T – objašnjava Bojić.

Još jedan način da se izbegnu divljaci je da taksi pozovete telefonom.

– Sve taksi asocijacije u Beogradu, koje imaju radio dispečerski centar, beleže broj sa kog je pozvan taksi, adresu sa koje ste zvali i to ostaje u memoriji godinama. Tako u svakom trenutku možete da se pozovete na to i da kažete da ste zvali pre nekoliko dana, vozio me taksi odatle dotle. Mi možeomo da nađemo ko vas je vozio i ako imate primedbu na vozača ili ste nešto zaboravili u vozilu, da znamo koji vozač i koje vozilo je u pitanju – priča Bojić i dodaje da „kada zaustavite taksi na ulici nigde niste registrovani.”

– Pored toga, dešava se da vam vozači podmetnu neke lažne račune, retki su oni koji su ispravni, kada su takve vožnje u pitanju – objašnjava Bojić.
I pored toga, Beograđani se teško odlučuju na vožnju taksijem, osim kad „ih muka natera”.

Uglavnom koriste gradski prevoz, ali pod uslovom da se ne švercuju, jer kazna od 6.000 dinara je mnogo viša od vožnje taksijem.