RODITELJSKA ŠPIJUNAŽA OPRAVDANA: Internet je dostupniji od HRANE I VODE, a decu vrebaju VELIKE OPASNOSTI

deca
pixabay.com

Dvanaestogodišnja učenica osnovne škole u Beogradu prihvatila je "zahtev za prijateljstvo" na Fejsbuku od osobe koja se predstavila kao njen drug iz škole. Nije ni slutila da će samo nekoliko dana kasnije za dlaku izbeći otmicu ispred svoje porodične kuće.

 

“Poverovala sam u priču novog “prijatelja” na Fejsbuku. Javio se porukom kako je novi u školi i zatražio pomoć oko prilagođavanja i upoznavanja novog okruženja. Znao je skoro sve detalje, gde se škola nalazi, ko predaje čak i neke moje školske drugove. Pitao me da u povratku kući svratim do njegove zgrade kako bismo se upoznali. Pošto mi je ta ulica usput krenula sam tamo po završetku časa. Kada sam stigla, na trotoaru nedaleko od mene, parkirao se auto i iz njega je izašao nepoznati čovek. Prišao mi je i predstavio se kao tata mog druga. Insistirao je da uđem u kola. Naravno da sam odbila jer ga nisam poznavala. Postao je nervozan, počeo da viče i na kraju me povukao za ruku želeći da me na silu ugura unutra. Počela sam da vrištim iz sveg glasa, što je srećom čula žena koja živi u prizemlju zgrade. Istrčala je iz stana, a kad ju je siledžija ugledao, ušao je u auto i oni su pobegli…”

 

Svedočenje maloletne D.S. savršeno prikazuje kako internet može ugroziti živote i bezbednost dece i koliko su društvene mreže podložne zloupotrebi. Kao i kod drugih tehnološki izuma, opasnost prilikom korišćenja raste kada su nepoznati svi tehnički deatlji. Zanos sa kojim se kreće na putovanje kroz virtuelni svet ponekad baca u stranu i najmanji osećaj opreza. Problem postaje kompleksniji kada se pred prozorom koji gleda na takav svet nađe dete.

Roditelji kao najvažnija barikada

Kada započinjemo svakodnevnu pretragu interneta, na obodu ekrana iskaču desetine “banera” , periodično se smenjuju reklamirajući turističke agencije, salone za masažu, lak i dobro plaćen posao, provod… Da li je to samo prostor za oglašavanje čije blještavilo služi za bomardovanje očnog nerva ili se iz svega kriju organizovane grupe specijalizovane za trgovinu ljudi, zloupotrebu maloletnika, krađu podataka, promovisanje sekti…?

Uzrok problema zloupotrebe maloletnika na internetu, najčešće leži u interakciji sa korisnicima čiji je identitet lažan. Deca su sklona verovanju da “sa druge strane” gotovo uvek postoji dobra namera, pa često zakomplikuju život roditelja tako što ostave broj kreditne kartice, broj telefona, adresu stanovanja, lične podatke…

 

Kada je reč o adolescentima, problem je sasvim drugačiji. Izloženi su socijalnom pritisku pri čemu je otvaranje naloga na Fejsbuku ili Instagramu jedan od preduslova ka socijalizaciji i prihvatanju od strane vršnjaka. Informisani roditelji budno prate svaki njihov korak u “sajber prostoru” pa dolazi do sukoba, zabrana i kažnjavanja. Ipak, internet je danas dostupniji od hrane i vode, pa zabrane i svađe nemaju značajnijeg efekta.

Za uspostavljanje dobrih odnosa ključno je poverenje. Kada govorimo o društvenosti na socijalnim mrežama, ne postoji jedinstveni  model opasnosti u kome se deca mogu naći pa samim tim ni recept koji bi svaki roditelj mogao da primeni. Nepobitna je činjenica da deca imaju pravo na svoju privatnost naročito kada je reč o adolescentima, ali takođe treba znati da su sva dečija prava utemeljena na njihovim interesima. Zbog toga mislim da ukoliko postoji i najmanji razlog za sumnju, opravdana je “roditeljska špijunaža”, ma koliko to ružno zvučalo – objašnjava za Dnevno.rs psiholog Gorana Ilić.

 

Roditelji su prva i najvažnija barikada u zaštiti dece od svih negativnih uticaja. Kada bismo otvorili polemiku o pojedinim oblicima devijantnog ponašanja, a istovremeno su povezani sa korišćenjem informacionih tehnologija, mnogi bi se obradovali svojoj neinformisanosti. Stoga bi bilo korisno pomenuti makar najvažnije oblike preventivnog delovanja.

– Danas je apsolutno uobičajeno da deca sa dve ili tri godine jako dobro mogu da ovladaju pametnim uređajima. To je pravi trenutak da roditelji budu uz njih. Prilikom pristupa, roditelj mora da sugeriše koji su to sadržaji primereni uzrastu deteta –priča specijalni pedagog Jelena Lazović.

U isto vreme ne treba zanemariti i uticaj video-igara na ponašanje koji je ogroman.

One mogu pozitivno delovati na razvoj mišljenja u predškolskom i ranom školskom uzrastu, ali ako su deca permanentno tokom igranja izložena scenama nasilja, budite sigurni da će se povećati stepen agresivnosti pogotovo u kasnijem periodu. Valja napomenuti da ništa ne može zameniti dečiju igru koja se odvija pod otvorenim nebom – kaže specijalni pedagog Jelena Lazović i upozorava da su društvene mreže postale jedna od najvećih arena vršnjačkog nasilja.

Aktivni korisnici gotovo po pravilu imaju potreba za postizanjem boljeg društvenog statusa. To dovodi do nepromišljenih poteza poput objavljivanaj fotografija sa minimalnom količinom odeće, komunikacije koja uključuje vulgarne sadržaje i susreti sa nepoznatim osobama koji se odvijaju uživo.

– Psihička funkcija adolescenata koja je zadužena za kritičko promatranje stvarnosti i razlikovanje realnosti od fikcije, nije dovoljno sazrela u ovom periodu života. Kod tinejdžera su mogući i suicidni potezi kao reakcija na sadržaj a  svojstvena je pubertetu kada smo i najranjiviji. Posebno zabrinjava nemogućnost razvijanja socijalnih veština, problem internet zavisnosti ali i nedostatak fizičke aktivnosti usled provođenja previše vremena ispred ekrana – zaključuje Lazovićeva.

(Ne)pismene generacije

Pametni uređaji su neizostavni deo odrastanja ali je i te kako moguće odvratiti decu od dugog sedenja ispred ekrana. Opseg komunikacije na Internetu je nesaglediv ali su efekti i jačina najveći onda kada se odvija licem u lice.

 

– Mislim da korišćenje društvenih mreža u ranom školskom uzrastu pa i kasnije, donosi više štete nego koristi. Zna se da je učenje kroz igru jako bitno za decu mlađih uzrasta jer samo tako mogu stvoriti kvaitetnu predstavu o svetu koji nas okružuje, a da uz to ona bude upečatljiva. Moje kolege i ja se svakodnevno suočavamo sa problemom koji stvara korišćenje tastatura, pa gubimo dragoceno vreme prilikom učenja oba pisma srpskog jezika. Ranije smo imali nevolju kada učenik jedno ćirilično slovo zameni latiničnim, ali se to pre ili kasnije koriguje. Danas je situacija ozbiljnija jer se sve češće dešava da deca u svojim pismenim sastavima upotrebljavaju slova engleskog alfabeta i to ona koja se u našem jeziku ne koriste – “W” , “X “, i “Q ” – objašnjava za Dnevno.rs Irena Stanković, učiteljica u jednoj osnovnoj školi.

Broj korisnika interneta (lažnih i pravih) svakodnevno raste, a samim tim i njihov uticaj na kvalitet sazrevanja mlađih generacija. Nekada štetno “gluvarenje” sa drugovima zamenjeno je tumaranjem u pomračini “sajber sveta” , čije socijalne mreže mogu postati zamka.