Zoran Jovanović, osnivač pokreta KO NAM TRUJE DECU uputio javni apel za borbu protiv besmisla

Ko nam truje decu
Facebook printscreen

Zoran Jovanović osnivač Fejsbuk strane i pokreta "Ko nam truje decu" objavio je danas otvoreno pismo koje ovom prilikom prenosimo u celosti.

 

Poštovani urednici srpskih medija, dozvolite sebi takav luksuz i odvojite malo vremena od jurenja za čitaocima, gledaocima, tiražom i profitom, budite ovoga puta vi u ulozi čitaoca, a mi koji svakodnevno voljno i nevoljno posmatramo ono što nam je ponuđeno sa vaše strane, budemo pisci ovih redova upućenih vama.

Obraćam vam se u ime zajednice „KO NAM TRUJE DECU“ koja je ovih dana premašila 28.000 članova, a njenu fb stranicu u toku jedne sedmice posetilo oko 400.000 ljudi. Naš cilj je „jednostavan“, naš cilj je normalan život, jer ovo što sada živimo i gledamo nimalo ne liči na normalno. Rešili smo da zaustavimo dalje trovanje sopstvene dece (i vaša tu spadaju) i time spasimo budućnost ove države. Nadam se da ste svesni da ta budućnost, koja je uveliko kreirana i vašom zaslugom nije nimalo obećavajuća, naprotiv. Nadam se da ste svesni, gde opijeni sitnim razlozima kao nacija srljamo ?!

Mediji imaju ogromnu moć. Nije zalud žurnalistika odavno nazvana sedmom silom. Mnogi su se brodovi zla razbijali o hridi vašega pera, mnoge su pravde i istine ugledale svetlost dana obasjane vašim rečima. Vaša je snaga ogromna, ali je zato i vaša odgovornost poput najvećih okeanskih talasa, koji mogu sa sobom odneti čitave generacije ljudi…nažalost i odnose ih.

Izvinjavam se onim urednicima koji opravdano sebe ovde ne pronalaze, a osete se prozvanim. Ovo i nije prozivka, ovo je molba, najdublja i najiskrenija, običnog čoveka koji vapi nad sudbinom naroda koju namerno ili ne, svesno ili nesvesno, ispisujete i vi, a da ta sudbina nimalo nije obećavajuća… Duboko verujem da je scenarista van granica ove zemlje, a dželati kao nesvesni izvršitelji ubijaju sopstvenu budućnost.

Više o misiji i ciljevima pokreta “Ko nam truje decu” možete da pričitate ovde.

Poštovani urednici srpskih medija, već predugo traje stanje obamrlosti kvalitetnog novinarstva u zemlji Srbiji (čast doajenima i izuzecima). Kao da su se novinari pomirili sa drugorazrednom ulogom i pero prepustili „novinarima“. Tabloidi, žuta štampa, TV stanice, elektronske vesti, pa čak i neke odavno kvalitetne novine su odlučile ili im je tako rečeno, da prestanu da budu novine, a postanu reklamni prostor sumnjivih poslova. Već dugi niz godina, ako dobro pamtim, već s početkom devedesetih, gotovo da je izumrla kvalitetno ispisana ljudska reč u vašim izdanjima. Tu i tamo poneka ispisana i objavljena nestane primećena poput mehura. Generacije ljudi su rasle, sazrevale, pronalazile sebe u tekstovima, vestima, tračevima, i delima ljudi koje ste im, i koje im još uvek servirate. Što je vreme proticalo, tekstovi su bili prostiji, vulgarniji, dela primitivnija a servirani ljudi spodobe u liku „opasnih momaka“ sa beogradskih asfalta, „pevačica“ bez pevačkog znanja, prostituki u vidu takozvanih starleta, biznismena i bankara obogaćenih novcem opljačkanih građana, političara čija se politika zasniva na služenju velikom gazdi (samo su se gazde menjale) se množili brzinom prostih deoba jednoćelijskih organizama. Mnoge generacije koje su rasle i razvijale se u takvom ambijentu su sada roditelji koji podižu svoju decu, prihvatajući nesvesno takav vid komunikacije i ophođenja prema sopstvenoj deci ne videći da decu gube u raljama kriminala. Mnoge porodice su nažalost izgubljene, mnoge „načete“ besmislom a one koje to još uvek nisu, brane se same prepuštene vremenu izumrlosti.

Poštovani glavni i odgovorni urednici, vreme je, VREME DA NALOGODAVCIMA ovakvih tekstova, reklama, emisija, serijalima (ako ih sami ne naručujete) kažete dosta. Ne radi sebe već radi naše zajedničke dece, naše zajedničke budućnosti, naše otadžbine. Na vama je da skupite hrabrost, osvrnete se na ono što bi trebalo da branite a ne na ono što dobijate. Ne dozvolite sebi da na taj način vaspitavate i trujete sopstvenu decu. Nema tih para kojima vam sutra bilo ko može platiti da lečite ono što vam je najdraže, pogotovo što je bolest najčešće neizlečiva. Primitivizam se ne leči medikamentima, njega možete sprečiti samo kvalitetnim rečima. Vaše je pero terapija, ali sa njom morate krenuti HITNO, vremena nemamo ili ga imamo još jako malo!

Molim vas, ovo moje obraćanje vama nemojte zanemariti. Nemojte sutra sebe gledati sa mržnjom u ogledalu pred polazak u redakciju, studio…ili ne daj Bože, pri povratku kući gde nećete želeti da idete jer vas tamo niko neće ceniti. Čast ne sme umreti jer sa njegovim izumiranjem nestaje razlog da budemo ljudi.

Mi smo odlučili da više ne ćutimo, svakim danom ćemo rasti u to nemojte sumnjati. Mi vas pozivamo da nam se pridružite u borbi protiv besmisla.

U ime zajednice „Ko nam truje decu“
Zoran Jovanović