Evropska unija: Putin je pobednik, ali…

Čelnici Evropske unije saopštili su da će oštrije sankcije Rusiji biti usvojene iako je sklopljeno primirje vlasti u Kijevu i pobunjenika na istoku Ukrajine, jer se ocenjuje da treba tek videti hoće li mirovni plan biti sproveden.

U osvrtima zapadnoevropskih medija se ističe i to da je “pravi pobednik” u celoj situaciji ruski predsednik Vladimir Putin, čiji je plan za mirovno rešenje krize prihvatio ukrajinski predsednik Petro Porošenko koji je, uprkos odbojnosti SAD i još nekih zemalja NATO,
obrazložio da je “najbitnije da se spasu ljudski životi”.

Porošenko je, kako se objašnjava, bio sučeljen i s ozbiljnim porazima i gubicima ukrajinske armije i slabo kontrolisanih dobrovoljaca u sukobima s pobunjenicima na istoku zemlje, a zapretila je opasnost da snage Kijeva izgube i stratešku luku Mariupolj na Azovskom moru.

Ukrajinski predsednik takođe želi i da situaciju koliko-toliko uredi jer inače ne mogu biti održani izbori koje je on u zemlji sazvao za oktobar.

Britanski dnevnik Gardijan ocenjuje da “stoji delimična ruska pobeda”, ali će sprovođenje sporazuma o primirju zavisiti od toga kako će se Rusija i Zapad nagoditi oko budućeg geopolitičkog položaja Ukrajine.

Dodatne evropske sankcije mogu biti zaustavljene ako se ispostavi da se primirje poštuje, rekli su neki šefovi država EU po završetku samita NATO u Njuportu, gde je odlučeno da se vojno ojačaju istočne članice zbog “ruske pretnje”, iako je konačni stav bio manje oštar nego što su tražili Amerikanci, Poljska i baltičke zemlje.

To se pre svega duguje stavu kancelarke Angele Merkel, prenose nemački mediji, koja je bila za to da se “pokaže oštrina, ali ostave i otvorena vrata za dijalog”.

Sankcije EU treba da usvoje vlade dvadesetosmorice, a više zemalja, među kojima posebno Austrija, Slovačka, Češka i Mađarska, slabo su voljne da se to i primeni.

Ove članice EU jako sumnjaju u svrsishodnost sankcija, jer, kažu izvori u Briselu, iako su pogodile i rusku i privredu EU, nemaju upliva na bitne odluke Moskve.

Komentatori mnogih zapadnoevropskih medija ocenjuju da je na samitu NATO bila vidljiva podela između “jastrebova” na čelu sa SAD koji su “Evropu gurali ka odmeravanju snaga i okršaju s Rusijom”, kako je napiso francuski list Figaro, i onih koji su bili za to da se, uz vojno jačanje saveznika na istoku, ne sruše mostovi za moguću i
celom kontinentu potrebnu saradnju s Rusijom.

Tako treba protumačiti, rekli su diplomatski zvaničnici EU, i delom protivrečno obrazloženje predsednika Evropske komisije Žozea Manuela Baroza i predsednika Evropskog saveta Hermana van Rompeja da se pooštrene kaznene mere Moskvi usvajaju “da bi se ojačalo načelo da sankcije EU imaju za cilj da se podstakne promena ponašanja Rusije u zbivanjima u Ukrajini”.

Moskva je upozorenjem da je “mir ugrožen” oštro reagovala na odluku NATO da u istočnoevropskim zemljama postavi baze s izuzetno moćnom jedinicom za hitro uzvraćanje na “rusku pretnju”, a kritikovala je i najavu zaoštravanja sankcija EU, uprkos primirju Kijeva i pobunjenika.

Više zapadnoevropskih medija ocenjuju da je primirje Kijeva i pobunjenika vrlo krhko, da će ukrajinske vlasti s pobunjenicima dugo i teško pregovarati s položaja oslabljenog, da je u suštini kriza prerasla u “zamrznuti sukob u korist pobunjenika”, kako kaže rimska
Republika.

Francuski list Figaro navodi da su sad pobunjeni delovi na istoku Ukrajine dobili priznanje kao sagovornici koji traže neku vrstu samostalnosti ili autonomije, a “pobunjenici sad trajnije drže i osvojene delove teritorija”.

Pariski Mond čak smatra da sporazum o primirju i pregovorima Kijeva i pobunjenika predstavlja “pobedu za Putina, koji je više nego ikad gospodar igre u ukrajinskom sukobu”.

Mond dodaje da “pošto je separatistima dozvolio da izbore vojnu prednost, ruski predsednik se sad ponovo na međunarodnoj pozornici pojavio u svojstvu onoga koji gradi mir”.

Bivši šef francuske diplomatije Iber Vedrin upozorio je da se “ne može mrzeti Putin, jer će Rusija uvek biti tu”.

Vedrin misli da “treba preispitati politiku Zapada prema Rusiji za poslednjih 20 godina”, jer je Putinovo reagovanje nusproizvod zapadne nepametne i ponižavajuće politike prema Rusiji.

Uz “sve zamerke koje se mogu staviti Putinu”, kaže Vedrin, nužno je u etapama ponovno sređivanje odnosa Zapada i Rusije.