Sporna nagrada Obami?! Nobelov komitet pod istragom

Šesnaest skandinavskih mirovnih aktivista podnelo zahtev za krivičnu istragu protiv članova Komiteta za dodelu Nobelove nagrade zbog nepoštovanja legata osnivača

Kontroverze koje sve češće izaziva dodeljivanje Nobelove nagrade za mir mogle bi da dobiju epilog na sudu. Šesnaest istaknutih Skandinavaca, mahom mirovnih aktivista i profesora univerziteta, podnelo je norveškim istražnim organima zahtev za krivičnu istragu protiv članova Komiteta za dodelu Nobelove nagrade.

Ovakav potez je usledio nakon opsežnog istraživanja koje je sproveo norveški advokat Frederik S. Hefermehl koji se u svojim radovima zalagao za poštovanje legata Alfreda Nobela i mirovnog projekta koji je podržavao.

– U svojim poslednjim godinama Nobel se pridružio mirovnom pokretu i hteo je da finansijski podrži ideju saradnje na polju razoružanja koje bi zamenilo upotrebu sile. Norveški parlament imenuje pet članova komiteta koji moraju da podnesu ostavke kako bi na njihova mesta bili dovedeni ljudi koji zaista poštuju ideju zbog koje je nagrada ustanovljena – smatra Hefermehl.

On tvrdi da zahtevi koje je tokom šest godina upućivao komitetu za dodelu nagrade nisu urodili plodom jer oni nisu pokazali ni najmanje interesovanja i razumevanja za ono šta je Nobel zaista želeo.

– Takva praksa je nezakonita i kriminalna, a policijska istraga koju zahtevamo dolazi kao poslednje sredstvo da se obezbedi pravda za istinske ‘mirovne šampione’ kao što je Nobel naznačio u svojoj oporuci – objašnjava Heremehl.

Mirovni aktivisti iz Švedske i Norveške posebno upiru prstom na predsednika Nobelovog komiteta i aktuelnog generalnog sekretara Saveta Evrope Torbjorna Jaglanda i „moćnog sekretara” komiteta Gejra Lundestada.

– I političari moraju da poštuju zakone, pa posebno zabrinjava što se članovi Nobelovog komiteta ponašaju kao da su iznad zakona i deluju prilično samopouzdano u pogledu mogućnosti da društvo nad njima primeni zakon – ocenjuje nekadašnji predsednik Međunarodnog mirovnog instituta Tomas Magnuson.

On postavlja pitanje: „Ukoliko dozvolimo da takvo ponašanje postane politički standard, koliko ćemo onda demokratije zaista imati?”

Premda je od osnivanja najprestižnijeg mirovnog priznanja na svetu bilo sporenja oko njegovih laureata, duhove liberalne javnosti naročito su uzbunile neke od poslednjih odluka poput one kada je Nobelova nagrada za mir dodeljena američkom predsedniku Baraku Obami. Dobijanje visokog priznanja maltene na samom početku prvog mandata u Beloj kući moglo je da se opravda jedino velikim očekivanjima koje je cela planeta imala od lidera najjače sile sveta.

Događaji koji su usledili su međutim demantovali obrazloženje Nobelovog komiteta. Kritičari ne propuštaju da ukažu da je Obama nakon svega nekoliko dana u Ovalnom kabinetu pojačao tajni program Centralne obaveštajne agencije (CIA) o ratovanju bespilotnim letelicama, dronovima, koji će postati jedan od zaštitnih znakova njegovog predsednikovanja.

I dok je primao Nobelovu nagradu, koja bi trebalo da predstavlja priznanje pojedincima koji su se između ostalog istakli i u borbi za globalno razoružanje, Obama je bio svestan da u napadima američkih dronova u Pakistanu i Avganistanu ginu i civili. U govoru prilikom primanja nagrade istovremeno je uzdizao moć i pravo vojske SAD da čini dobro.

Pri vrhu liste mirovnih nobelovaca koji su umesto da premoste globalne razlike samo raspalili debatu svakako se nalazi i Evropska unija, laureat za 2012. Opisana kao mirovni projekat na Starom kontinentu koji neguje najviše etičke standarde izazvala je mnoge kritike zbog stroge imigracione politike i diskriminatornog odnosa prema došljacima.

Vredi pomenuti i kineskog disidenta Lju Sijaoboa koji je ovenčan prestižnim priznanjem 2010, što je izazvalo bes vlasti u Pekingu koje su od međunarodne zajednice zahtevale bojkot ceremonije svečanog uručenja. Levičarski kritičari na Zapadu su mu zamerili podržavanje američke invazije Vijetnama, Iraka i Avganistana.

Među laureatima koje prati osporavanje sa raznih strana jesu i finski diplomata i mirovni posrednik Marti Ahtisari, nekadašnji američki državni sekretar Henri Kisindžer, potpredsednik u Klintonovoj administraciji Al Gor, kao i pregovaračka „trojka” Jaser Arafat, Jichak Rabin i Šimon Peres.

U istoriji Nobelove nagrade za mir zabeleženo je i 19 slučajeva kada komitet nije uspeo da se dogovori oko dobitnika ili je procenjeno da niko nije zaslužio priznanje pa nagrada nije ni dodeljivana.