POŠLI SMO U POSETU BEOGRADSKOM VAMPIRU: Noć na Kalemegdanu nikad nije bila JEZIVIJA! (FOTO)

Beogradski vampir
Dnevno.rs/Kolaž

Nije nas uplašila temperatura u minusu, ni nebo koje se prefarbalo u ne baš prijatne ružičaste nijanse... Obukli smo se toplo i slojevito (ne brinite, gospođo Macura!) i pošli u pohod znajući da se iz njega nećemo vratiti isti. A možda se nećemo ni vratiti!

 

Krenuli smo u posetu beogradskom vampiru!

 

U troli koja je umorno huktala i puftala sa Zvezdare ka centru grada nismo prozborili ni reč. Kao vojnici koji se ćutke pripremaju za poslednji boj, koncentrisano smo piljili kroz prozor u ukrašeni Beograd (pogledajte OVDE kako izgleda ukrašeni Beograd).

Oko nas su mladi ćeretali o dočeku i pregovarali na koji će gradski trg otići (pročitajte OVDE velelepan program za doček Nove godine u Beogradu).

Izašli smo na Studentskom trgu i dozvolili ledenom dorćolskom vetru da nas ošine po ubledelim licima. Nije nam bilo svejedno, a još mu se nismo ni približili. Uzun Mirkova, pešački prelaz preko Pariske… i, eto nas. Tu smo… Na njegovom terenu!

Kalemegdan nikada nije delovao pustije. Na klupi pored kokičara sedeo je promrzli pripadnik obezbeđenja koji nas nije udostojio ni pogleda. Verovatno je u sebi odbrojavao sate, minute i sekunde do kraja smene i do toplog kreveta. Paviljon Cvijete Zuzorić, išaran i pust, osvetljen narandžastim reflektorima delovao je kao ukleto mesto, nismo mu ni prišli.

Spoljna Stambol kapija, Unutrašnja Stambol kapija, Sahat kapija… nigde žive duše. Stigli smo, trebalo bi da je tu – baš tu, iznad Defterdareve kapije.

Vadimo mobilne telefone i uključujemo svetla na njima. Ukršteni snopovi usmereni na zidine pali su pravo na njega. Na UŠATOG ĐOKU! Prišli smo mu još bliže, obazrivo. Da ga ne uplašimo, da ga ne probudimo, da se vratimo živi svojim porodicama. Ali, reportaža je reportaža, zar ne?

– Moram da ga slikam – rekla sam tiho i uključila kameru. Glupi škljocavi zvuk pokrenuo je lavinu dešavanja.

 

Ušati Đoka, prvi beogradski vampir, Foto: Dnevno.rs

Šta je nas jadne snašlo

Obe baterijske lampe su se ugasile, pod naletom vetra, kao da je reč o svećama. Zazvonio mi je telefon i, umesto špice za seriju “Nepristojni ljudi” čula se Betovenova peta simfonija. Nikada nisam podesila tu melodiju za zvono, a ekran mobilnog telefona nije ni svetleo!

Ne zna se ko je tačno i kad uklesao Ušatog Đoku, a ne zna se ni ko je on. Jedino što se zna jeste da je reljef nastao posle Drugog svetskog rata. Postoji teorija da je reč o nekom lokalnom mangupu koji je uklesao ili svoj lik ili lik nekog poznanika. Druga teorija tvrdi da je reč o Đoki, prvom beogradskom vampiru – kaže za Dnevno.rs istoričar Stanislav Sremčević.

Pogledali smo se prestravljeno i zakoračili što dalje od Đoke, beogradskog vampira. Shvativši da smo došli do ivice i da ćemo se strmeknuti pod Defterdarevu kapiju, protrčali smo pored vampirskog reljefa i krenuli ka Opservatoriji u Dizdarevoj kuli.

Međutim, tu kod zida, nešto se nakašljalo. U mrklom mraku odjednom se zacrvenela tačkica koja se kretala naviše polako. Žar cigarete. Iz mraka je zakoračila crna figura, u pratnji velikog crnog psa.

Trk nazad, ka Pobedniku! Damad Ali-pašino turbe pratilo nas je pogledom kroz rešetke ispred prozora, kada je nešto zašuštalo kao da se leglo zmija ostrvilo na nas. Iako je to samo vetar izvrnuo crne kese “đubretarke” iz drvenih kanti za smeće, prestravljeni, krenusmo tamo odakle smo došli.

 

I taman kad smo mislili da je sve u redu…

Nekako je sve bilo jednostavnije kad smo prošli kroz Unutrašnju Stambol kapiju. Osvetljenije je i svesni smo da smo bliže “civilizaciji”. Zastali smo, zadihani i pogledali se. Strah je bio i više nego očigledan na našim licima. Zagrlili smo se, onako spontano, da povratimo jedno drugom snagu.

– Dobro veče – začuli smo iza naših leđa tihi dečiji pozdrav.

Osvrnuli smo se, vrisnuli i iznad deteta videli oštre zube na glavama zlokobnih dinosaurusa. Trčali smo pored Partizanovih terena dok se u pozadini čulo tiho dečije: “Pa, samo sam htela da pitam do kad radi “Jura avantura” park”…

Možda nismo videli vampira Ušatog Đoku, ali svakako smo osetili njegovo prisustvo među kalemegdanskim zidinama. 

 

Ako ste hrabri, posetite ga. Nama više ne pada na pamet!