VIRUS IPAK PODMETNUT? Evo odgovora na pitanje je li korona nastala u laboratoriji

U centru borbe za pronalaženje vakcine i odgovarajućeg leka protiv korona virusa nalazi se dr Slavoljub Milošević, Kruševljanin koji već godinama radi kao imunolog i molekularni biolog u Minhenu. On je potpredsednik i rukovodilac timova za inovacije i tehnološki razvoj u Nemačkoj, a njegova dostignuća na polju imunologije i lečenja tumora su mu donela brojna priznanja. Dr Milošević je otkrio kako izgleda njegov rad sa korona virusom, šta misli o tome da li će biti novog talasa pandemije, da li ćemo i kako saznati da li je korona virus potekao iz laboratorije...

Pixabay

Možete li da kažete nešto konkretnije o Vašem radu na korona virusu koji izaziva KOVID-19?

– Pre početka pandemije mali broj naučnih, kao i farmaceutskih laboratorija radilo je sa korona virusom. Razlog je taj što šest poznatih korona virusa koji inficiraju ljude uzrokuje kolokvijalno rečeno benigne “zimske prehlade”. Tek pojavom prve SARS 2002 u Kini i druge MERS epidemije u Saudijskoj Arabiji 2012. godine, ova grupa virusa počela je da privlači pažnju šire stručne javnosti. Pojavom pandemije u Evropi virus se našao u fokusu mog empirijskog i teorijskog angažmana. Kao visoko specijalizovan i sa dugogodišnjim iskustvom u radu sa virusima, osetio sam se profesionalno, ali pre svega moralno pozvanim da učestvujem i dam svoj doprinos u borbi protiv virusa i posledica koje su ozbiljno zapretile čovečanstvu. Profesionalni pristup borbi protiv pandemije zahteva borbu na dva fronta – pripremi profilaktičke vakcine koja bi štitila neinficirani deo populacije, ali i razvoju terapeutskog agensa koji bi bio u stanju da blokira širenje virusa unutar inficiranih individua kao i njegovo širenje na okolinu. Moj rad se upravo i bazira na ta dva pristupa. Razvoju profilaktičke vakcine kao i terapeutskog agensa.

Kako napreduje Vaše istraživanje, šta ste ostvarili do sada na ovom projektu?

– Sobzirom na to da se radi o novom tipu virusa koji, kao što sam rekao nije izazvao posebno interesovanje, a samim tim nije ni bio dostupan širem naučnom krugu zbog veoma efikasnog širenja i strogih sigurnosnih mera i velike opasnosti infekcije personala koji sa njim radi. Rad sa ovim virusom zahteva veoma specifične sigurnosne uslove i moja istraživanja kao i kod većine drugih istraživača nalaze se u ranoj prekliničkoj fazi. Moj rad bazira se na razvoju efikasnog terapeutskog agensa koji bi prvenstveno bio korišćen na ljudima koji su inficirani i pokazuju tipičnu simptomatiku jako bolesnih.Istovremeno nudi najveći stepen sigurnosti za tretirane pacijente. Tim agensom bi se onemogućila reprodukcija virusa u pacijentu, blokadom njegove sposobnosti da inficira zdrave pacijentove ćelije. Samim tim bi se indirektno pomoglo imunološkom sistemu pacijenta da postojeće viruse eliminiše u svakoj inficiranoj individui bez obzira na nivo simptomatike. Ovim tretmanom, čak i kod pacijenata sa veoma teškom kliničkom slikom trebalo bi u kratkom roku postići primetno poboljšanje, a samim tim i značajno smanjenje, ako ne i potpunu eliminaciju fatalnih ishoda. Do sada smo završili eksperimente potvrde koncepta.

Kako izgleda Vaš tipičan dan u laboratoriji?

– Radni dan započinje uobičajenom proverom e-mail pošte. U većini slučajeva izveštajem vezanim za rezultate projekata na kojima moji timovi rade. Rešavanje komplikovanih naučnih, medicinskih problema zahteva permanentnu analizu rezultata i traganje za rešenjima aktivnog projekta. Zbog toga imamo redovne sastanke na kojima u otvorenoj, stručnoj diskusiji svako ima mogućnost da iznese svoje vidjenje rešavanja aktuelnog problema i ponudi svoje predloge uspešnog razvoja projekta. Zato su sastanci i diskusije u kojima timsko mišljenje ima primat nad individualnim često duži od planiranih. Kao član Upravnog odbora firme, imam redovne sastanke vezane za strateški kao i poslovni razvoj firme. Ostatak dana provodim čitajući stručnu literaturu u smislu informisanja i držanja koraka sa naukom koja se eksponencijalnom brzinom razvija.

Koliko Vam je rad na projektima lečenja od leukemije i autoimunih bolesti pomogao pri radu sa korona virusom?

– Ja radim na razvoju genetski modifikovane ćelijske terapije protiv tumora. Da biste to postigli kao što sam opis kaže, morate promeniti genetsku strukturu jedne normalne ljudske imunološke ćelije koja nas štiti od bolesti. Zatim unosi se nova genetska informacija u ćeliju i tako se modifikuje dabude sposobnada prepozna samo ćeliju tumora i odstrani je. Tu genetsku promenu mi radimo sa virusima koje koristimo kao sredstvo za ubacivanje genetske informacije u ćeliju. Radeći dugo godina sa takvim, kao i mnogim drugim virusima sa mojim timom pronašao sam mogućnost da potpuno blokiramo infekciju ljudskih ćelija. Po analogiji, kad se pojavio SARS virus, stečeno iskustvo i znanje molekularnog imunologa pomoglo mi je da napišem projekt za blokadu u borbi protiv SARS-CoV-a.

Šta mislite kada bi mogla da se nađe u upotrebi efikasna vakcina protiv KOVID-19 ili neka druga preventiva?

– Brzina razvoja vakcine i terapeutskog agensa je više pitanje vladinih agencija za kontrolu razvoja novih lekova nego naučnog prekliničkog i kliničkog razvoja. Mora se uzeti u obzir da bez izuzetka sve naučne institucije kao i kompletna farmaceutska industrija rade na razvoju preventive od pojave pandemije u skladu sa raspoloživim veoma značajnim finansijskim sredstvima. Uprkos činjenici da je komplikovana i rigorozno bezbednosna procedura u ovom slučaju značajno pojednostavljena i ubrzana, razvoj jednog takvog kompleksnog agensa može da potraje još dugo. Međutim, uzimajući u obzir da je puno firmi već započelo prvu fazu kliničkih ispitivanja i što hitniju potrebu za agensom u fazi aktivne pandemije, očekujem da će se do kraja godine prve vakcine kao i terapeutski agensi naći u kliničkoj praksi.

Da li mislite da je moguće da se svet vrati u koliko-toliko normalno stanje i ako ovaj korona virus ostane među nama?

– Kao što sam u prethodnom odgovoru naveo, pojavom prvih efikasnih vakcina i terapeutskih agenasa društveo-privredni život će se u granicama mogućeg vratiti u svoju normalu. Po mom mišljenju zahvaljujući angažovanim naučnim i finansijskim resursima virus će već u bližoj budućnosti biti savladan. Međutim, smatram da će ono što je ovaj virus izazvao definitivno promeniti ne samo socijalno-društvene odnose u dužem periodu nego će i dramatično uticati na promenu ekonomskog, zdravstvenog, naučnog i svih drugih sistema uključujući i međunarodne odnose. Po mom mišljenju posledice će biti dugotrajne mada, moram reći, ne uvek i negativne.

Šta mislite o načinu na koji se Srbija brani od korona virusa?

– Uzimajući u obzir stanje i razvijenost zdravstevnog sistema, ekonomsku snagu društva i socijalno-društvene odnose, ja bih reakciju kao i upravljanje zdravstvenom situacijom za vreme pandemije u Srbiji uzeo kao jedan od najboljih i najefikasnijih primera uopšte. Iako se prethodno navedene kategorije ne mogu uporediti sa mnogim evropskim i drugim razvijenijim zemljama, Srbija je uspela da broj inficiranih i umrlih drži na najmanjem mogućem nivou, efikasno lokalizuje žarišta uprkos velikom prilivu potecijalnih novih infekcija iz inostranstva. Čak i za vreme pandemije, aktivnom kampanjom kako unutar zemlje tako i na internacionalnom planu, Srbija je uspela za svoje građane da obezbedi dovoljno u to vreme veoma limitiranih neophodnih sredstava i da svi pacijenti budu tretiranina apsolutno zavidnom nivou. Ujedno efikasno identifikujući, kontrolišući i limitirajući pojavu novih potencijalnih žarišta. Čestitke svima koji su učestvovali u tome! Kao poseban diplomatski uspeh, a pre svega humani gest naveo bih pomoć upućenu Italiji koja je po meni bila izuzetno važna, simbolična internacionalna državnička poruka.

Koje mere su prema Vašem mišljenju najefikasnije?

– Obično kažem da je infekcija virusom fizički kontakt između virusa i nas. Dakle, sve što može da spreči i oteža taj kontakt je najbolja mera. Ne mogu dodati ništa drugo od onoga što je već poznato, a to su već uvedene mere higijene, socijalno distanciranje i jako važno, maske koje su obaveza. Nisam bio saglasan sa prvim informacijama koje su nemački virolozi saopštavali javnosti da “maskom štitimo druge ali ne i sebe”. Naprotiv, iako je virus mikroskopskih dimenzija i može da prođe kroz pore većine običnih maski, fizička barijera dovodi do značajnog sprečavanja širenja infekcije koja se prenosi kapljicama, a prema mojim saznanjima apsolutno većinski broj infekcija se dešava upravo prenosom kapljica sa inficirane na neificiranu osobu.

Koje države su prema Vašem mišljenju na najbolji način odgovorile na pandemiju?

– Srbija i Švedska.

Mnogi pričaju o švedskoj odluci da ne uvede stroge mere, već da proba da stvori kolektivni imunitet. Kako biste vi prokomentarisali njihov pristup i posledice?

– Kod populacija kod kojih je društvena svest jako razvijena i doprinos društvu stoji iznad interesa pojedinca kao i visoki stepen samokontrole, švedski model je najbolji. Naravno, preduslov za primenu tog modela je jako razvijeni zdravstveni sistem koji može da izdrži potencijalni i mogući “cunami” teško obolelih i masovno inficiranih pacijenata. Švedska je rizikovala, pošla tim putem i po mom mišljenju uspeva u tome. Ne sme se ispustiti iz vida da posledice virusa nisu samo infekcija. Postoji veliki broj familija kojima su ograničeni izvori prihoda što je ozbiljan egzistencijalni problem. Prema tome, sekundarna posledica “lockdown”-a može biti što je sasvim izvesno “socijalna pandemija” ili jednostavno rečeno zbog gubitka posla i masovnog odlaska firmi iz domena male privrede koja zapošljava najveći deo svake populacije u stečaj. Mnoge porodice naći će se u teškom ekonomskom položaju što može imati dramatične posledica kao i sama pandemija, ako ne i veće. Švedska se odlučila da balansira između te dve krizne situacije za sada po meni vrlo uspešno. Poznato je da kontrolisana infekcija populacije prema tome i razvoj kolektivnog imuniteta najbolji je način za prirodnu prevenciju širenja virusa i eliminaciju mogućnosti za njegovu ponovnu pojavu.

Internetom kruže razne teorije, između ostalog, i o tome da je SARS-COV-2 stvoren u laboratoriji, pa su i neki doktori u Srbiji podeljeni po tom pitanju. Možete li Vi kao doktor molekularne imunologije da kažete da li ima ikakvih dokaza u prilog toj teoriji ili ne?

– Iako ova tematika prevazilazi mogućnost jednostavnog objašnjenja, kao neko ko je i sam modifikovao različite viruse i detaljno analizirao SARS-CoV2 virus, mogu precizno da kažem da neke sekvence koje se pominju u naučnim krugovima kao novi deo korona virusa prvi put su se pojavile u SARS-CoV 2002. godine u Kini za razliku od ostalih korona virusa. Što bi značilo da, ako je modifikovan, onda je modifikovan pre 2002. što je iz tehničkih razloga malo verovatno iako ne i nemoguće. SARS-CoV2 nosi male, ali veoma značajne promene u dve sekvence koje su esencijalne za viralnu infekciju u odnosu na prvi SARS-CoV. Te promene su mogle nastati kako spontano tako i veštački. Iskusni bioinženjer može uneti promene koje se ne mogu razlikovati od prirodnih mutacija. Jednostavno rečeno odgovor na to pitanje dobićemo ili kada virus u sadašnjem ili jako sličnom obliku bude izolovan iz neke životinje ili kada Institut u Vuhanu bude stavio na uvid laboratorijske knjige nezavisnoj međunarodnoj komisiji.

Neki naučnici pričaju o opasnosti od drugog talasa, (u Kini se ponovo javljaju žarišta), dok drugi smatraju da bi do kraja godine mogla da se završi pandemija. Šta Vi mislite o tome?

– Uzimajući u obzir da stečeni imunitet, po sadašnjim saznanjima traje najmanje dve do tri godine, iako trajanje imuniteta po infekciji ili imunizaciji nije tačno utvrđen jer se radi o novom virusu, kao i edukaciji stanovništva o merama koje se moraju primeniti za sprečavanje infekcije i koje uglavnom većina ljudi poštuje, drugog talasa u sadašnjem obliku neće biti. Malih žarišta će biti, čak i kada vakcina bude razvijena zato je i neophodno imati vakcinu i terapeutski agens, ali pandemije po mom mišljenju u ovom obliku, sa ovim virusom, neće biti.