ANĐEO MEĐU BILJKAMA U VAŠOJ BAŠTI: Naše stare LEČILA JE OD KUGE, a danas donosi MIR I OLAKŠANJE

Drevna upotreba ove biljke danas je skoro potpuno zaboravljena... A šteta je!

WIkipedia/Opioła Jerzy

Anđelika, anđelica ili angelika dvogodišnja je biljka iz porodice Apiaceae. Po legendi iz naših krajeva, otkrio ju je Sveti Arhangel Mihailo, pa je po njemu ona i dobila naziv.

Anđelika je vrlo krupna, snažna i lepa, do 2 m visoka zeljasta biljka. Rizom je mesnat, krupan, kratak i gusto obrastao dugačkim korenjem. Stablo je pravo, šuplje, na osnovi kao ruka debelo i crvenkasto, oblo, pri vrhu razgranato.

Angelika raste po močvarnim mestima. Cveta tokom jula i avgusta. Plod je jajolik, pljosnat i krilat, žućkastobeličaste boje.

Cela biljka ima svojstven prijatan aromatičan miris. Ukusa je najpre slatkog, a zatim aromatično ljutog. 

WIkipedia/Gebruiker:Vivedatica

Upotreba Angelike u našem narodu poznata je vekovima. U srednjem veku bila je jedna od glavnih lekovitih biljaka, a zbog aromatičnog ukusa koristila se i kao hrana i začin.

Najpoznatiju primenu doživela je kao efikasan lek protiv kuge (verovatno je i zato poznata kao “anđeoska” biljka).

Koren ove biljke dobar je za varenje, a eterična ulja dobijena od nje za podsticanje apetita. Pomaže i u lečenju reumatskih bolesti, bolesti jetre i žuči i menstrualnih tegoba. Koristi se i kao blago sredstvo za smirenje i čvrst san.

Anđelika podstiče izlučivanje sluzi iz disajnih organa, pa pomaže kod bronhitisa i upale pluća. U terapeutske svrhe koristi se kao tečni ekstrakt, tinktura, eterično ulje ili osušeni koren za čaj.

Jedino se ne preporučuje za vreme trudnoće, a ni tokom dojenja. Ne treba da je koriste ni ljudi oboleli od dijabetisa, a ni oni koji piju lekove protiv zgrušavanja krvi.