Naučnici razvili TEST ZA MERENJE ANKSIOZNOSTI: Šta to znači i da li može da POMOGNE obolelima?

Tim istraživača iz Indijane sa medicinskog fakulteta, napravio je test zasnovan na biomarkerima, koji su snažno povezani sa poremećajem raspoloženja i mogu navodno da predvide, da li će određena osoba da postane anksiozna u budućnosti.

Printscreen

U emisiji „Uranak“ na televiziji K1, profesor dr Igor Pantić, otkriva da li zaista anksioznost može da se izmeri u laboratoriji?

Ovo je jedna medicinska studija, kvalitetno urađena, metodološki ispravna i publikovana je u jednom renomiranom svetskom časopisu. Međutim, treba istaći da u ovom trenutku, kada je u pitanju psihijatrijska praksa, ne postoji rutinski, biohemijski ili krvni test koji se koristi za merenje anksioznosti ili koji može da doprinese našoj dijagnozi prilikom pregleda. Dijagnoza anksioznog poremećaja ili bilo kog drugog psihijatrijskog poremećaja se donosi na osnovu razgovora sa klijentom, istorije bolesti, anamneze, procene i uzimanje dijagnostičkih kriterijuma koji se nalaze u klasifikaciji bolesti. U ovoj studiji, kolege su merile ekspresiju pojedinih gena u krvi za neke enzime, stvaranje pojedinih neurotransmitera, koji su važni za razvoj anksioznog poremećaja. Utvrdili su da su neki markeri bolji u predviđanju, da li će neko da postane anksiozan ili ne. Danas ne postoji marker koji je dovoljno senzitivan i specifičan, da može da posluži kao jedan dijagnostički test za neki psihijatrijski poremećaj – kaže prof. dr Igor Pantić i objašnjava razliku između anksioznog i depresivnog stanja.

– Depresija spada u grupu poremećaja raspoloženja, a anksiozni poremećaji su potpuno druga vrsta. Anksiozni poremećaj i depresija imaju jednim delom sličnu neurobiološku osnovu. Antidepresivi koji se koriste kod depresije su često efikasni i kod anksioznih poremećaja.

Šta je anksiozni poremećaj i koji su simptomi?

– Anksiozni poremećaji su jedna heterogena grupa, a najčešći je taj generalizovani anksiozni poremećaj, ali i post traumatski, stresni, panični, to sve spada u tu jednu grupu. Kod generalizovanog anksioznog poremećaja, glavni simptom je zabrinutost. Preterana briga koja traje, koja ometa funkcionalnost, šta ako – način razmišljanja. Problemi sa koncentracijom, spavanjem, iritabilnost, mišićna napetost. Kada psihijatar razgovara sa klijentom, on zna te dijagnostičke kriterijume i zna koliko kriterijuma ispunjava, tako da na osnovu toga može da donese dijagnozu i odredi terapiju – objašnjava prof. dr Pantić i dodaje da anksioznost ne treba mešati sa nervozom, jer je anksioznost mentalni poremećaj koji smanjuje funkcionalnost i kvalitet života, kao i da ima svoje simptome.

Naučnici iz Indijane smatraju da je testiranje praktičan i objektivan način, da saznamo šta se dešava u našem telu i mozgu, kao i da dijagnoze koje se u većoj meri oslanjaju na samoprijavljivanje ili posmatranje ponašanje, mogu da budu upitne zbog poteškoća u komunikaciji ili varijacije u simptomima. Ovo može da pomogne kod uspostavljanje dijagnoze anksioznosti, depresije ili bipolarog poremećaja.

Profesor doktor Igor Pantić kaže da u našoj psihijatrijskoj praksi nije uobičajeno da se rade analize krvi, izuzev ukoliko postoji neki organski poremećaj.

– Ako radimo neke analize, vrlo često ih radimo to da bismo otklonili neki organski poremećaj. Recimo, hormoni štitaste žlezde, kada su uvećani ili smanjeni, oni mogu da imitiraju anksiozni poremećaj. Ne bi bilo u redu, da neko ima endokrinološki problem ,a mi ga lečimo psihijatrijski. Često pre donošenja dijagnoze u psihijatriji, potrebno je da isključimo neke druge poremećaje, neke organske uzroke pa onda tek da donesemo tu psihijatrijsku dijagnozu. Ključna reč kod ovih markera su senzitivnost i specifičnost. Senzitivnost, sposobnost testa da ukoliko ste bolesti prepozna to, kao i specifičnost da ukoliko ste zdravi, uradi isto to. Nijedan od tih markera koji se u tim istraživanjima pominju, nemaju taj stepen senzitivnosti i specifičnosti – kaže profesor i dodaje da ne treba biti pesimista kada je nauka u pitanju.

– Ja verujem da u nekoj budućnosti, pre svega kroz razvoj mašinskog učenja, veštačke inteligencije, da će se razviti modeli, koji će biti sposobni da na osnovu tih inputa, parametara raznih, krvnih ili biohemijskih, vrše određenu klasifikaciju i predikciju. Kada će se to desiti je pitanje. Veštačka inteligencija ima potencijal da bitno promeni praksu u medicini, tako da ćemo videti šta će se dešavati narednih godina – zaključio je prof. dr Igor Pantić u emisiji „Uranak“ na K1 televiziji.