Prekomerna hidratacija može dovesti do intoksikacije vodom. To se događa kada količina natrijuma i drugih elektrolita u vašem telu postane previše razređena i izaziva stanje hiponatremije u kojem nivo natrija (soli) postaje opasno nizak.
Natrij je važan elektrolit koji deluje kao telesni “čuvar prometa”, reguliše gde se voda raspoređuje po telu. Iako je relativno neobično postići intoksikaciju vodom, to se može dogoditi ako nadmašite ono što vaše telo može izlučiti.
Kada osoba konzumira prekomernu količinu vode i ćelije u mozgu počnu da bubre, a pritisak u lobanji raste.
To uzrokuje prve simptome intoksikacije vodom, koji uključuju: glavobolju, mučninu i povraćanje.
Teži slučajevi intoksikacije vodom mogu proizvesti ozbiljnije simptome, kao što su: pospanost, mišićna slabost ili grčevi, povišen krvni pritisak, dvostruki vid, konfuzija i otežano disanje.
U težim slučajevima, intoksikacija vodom može izazvati napade, oštećenje mozga, komu, pa čak i smrt.
Prema brojkama citiranim u istraživanju iz 2013. godine, bubrezi mogu eliminisati oko 20-28 litara vode dnevno, ali ne mogu ukloniti više od 0,8 do 1 litra svaki sat.
Da bi se izbegla hiponatremija, važno je ne nadmašiti količinu koju bubrezi mogu preraditi.
Autori istraživanja izveštavaju da se simptomi hiponatremije mogu razviti ako osoba popije 3-4 litre vode u kratkom periodu, iako ne daju određenu vremensku procjenu. Prema jednom izveštaju slučaja vojnici su razvili simptome nakon što su konzumirali najmanje 2 litre vode na sat.
Za početak je najbolje proceniti koliko je telu u proseku potrebno vode. Mnogi od nas se fokusiraju na određeni broj čaša dnevno kako bi postigli zadovoljavajući nivo hidratacije, međutim, on svakodnevno varira u zavisnosti od vremena, prehrane, aktivnosti i unosa ostalih napitaka pored vode. Stoga količinu vode koju pijete treba prilagoditi u skladu s tim kako ne biste preterali.
Jedan od najjednostavnijih načina da podesite svoje navike je prestati gledati na hidrataciju kao na praksu usmerenu na vodu i umesto toga fokus prebaciti na tečnost u celini.
Tečnost ne dolazi samo iz vode, već iz bilo kojeg napitka koji pijete, kao i iz mnogih namirnica. Otprilike 20 posto dnevnog unosa tečnosti obično dolazi iz hrane, a ostatak iz pića, prema Klinici Mayo.
Gotovo svaki napitak može pomoći zadovoljenju dnevnih potreba za tečnošću – uključujući kafu.
Međutim, pića koja nikad ne doprinose vašoj hidrataciji su alkohol i energetska pića.
Alkohol uzrokuje da vaše telo gubi više tečnosti nego što je dobijete od samog napitka, dok energetski pića s jakim kofeinom mogu sadržavati toliko kofeina da deluju i kao diuretik.
Za vreme vrućeg ili vlažnog vremena, potreba vašeg tela za vodom može se povećati, međutim, pored želje za rashlađenjem i hidratacijom bitno je ne preterati.
