Sve što biste morali da znate o smogu

Narandžasti stepen opasnosti u Pekingu. Grad nije podoban za ljudski život kažu naučnici. Nema čistog vazduha, nad gradom se nadvio jak smog. Šta je smog i koliko je opasan? Evo odgovora na neka pitanja.

Reč smog je kovanica nastala od engleskih izraza “smoke” i “fog” dim i magla. Smog je veliki problem u mnogim megalopolisima, ne samo u Pekingu. Ugrožava zdravlje, pa i život. Sudeći prema jednoj studiji Akademije za društvene nauke u Šangaju, Peking je trentuno skoro nepodoban za život, piše Dojče vele.

Zimski i letnji smog

Zagađen vazduh nastaje tako što se na primer zimi talas hladnog vazduha približi gradovima kao što su Berlin ili London. Hladan vazduh je gušći i teži, pa se podvuče pod topao vazduh koji se nakupio iznad grada. Topao vazduh pritom deluje kao poklopac nad gradom, jer skoro da i nema razmene vazduha između toplog i hladnog sloja. Ta takazovana meteoorloška inverzija je prvi uslov za nastanak smoga. Sledeći uslov je prljavština, a nje u velikim gradovima ima u izobilju. U procesima sagorevanja u elektranama ili motornim vozilima u vazduh se ispuštaju različiti aerosoli.Tokom hladnog dela godine, prljavština se skuplja – govori se o zimskom smogu.

Svetska zdravstvena organizacija je sitne čestice prašine, ozon, okside azota i sumpor dioksid označila kao naročito opasne i radi zaštite stanovništva izračunala granične vrednosti za ta 4 sastojka smoga. Za vreme zimskog smoga, ili takozvanog londonskog smoga, sitne četice prašine imaju najvažniju ulogu. Čestice su maksimalnog prečnika od 2,5 mikrometara, dakle dovoljno sitne da se uvuku u alveole u plućima ili čak napadnu i srce.

Nasuprot tome, za vreme takozvanog letnjeg smoga, zbog intenzivnog sunca preti opasnost od ozona. Da bi nastao taj bezbojni i otrovan gas, vazduh mora biti zagađen. Oksidi azota i ugljenovodonici, koji su pre svega sadržani u izduvnim goasovima motornih vozila, ulaze u hemijsku reakciju sa sunčevim zracima – rezultat je ozon.

Opasnosti koje vrebaju zbog zagađenog vazduha

“Većina ljudi ne zna koliko je smog opasan”, kaže Benedikt Štajl sa Maks-Plank-Instituta u Majncu. Samo u Nemačkoj od bolesti koje je izazvao zagađen vazduh godišnje umire više od 40.000 ljud – deset puta više od broja žrtava na putevima.

Za zdravlje čoveka nije opasna samo zagađen vazdeh po metropolisma kao što su Peking, Njudelhi ili Meksiko siti. Dugotrjana izloženost malim količina sitnih čestica prašine, oksidima azota i sumpordioksidu, može da dovede do hroničnih ovoljenja disjanih organa ili karcinoma.To je 2013. potvrdila Međunarodna organizacija za istrživanje raka International Agency for Research on Cancer (IARC). Pored raka pluća, smog povećava rizik za izbijanje raka bešike.

Opasnost po zdravlje je mnogo veća u megalopolisima u zemljama u razvoju nego u industrjskim zemljama. U Pekingu je samo 2000. godine proizvedeno 2,7 miliona tona ugljenmonoksida – isto koliko i u celoj Portugaliji. Jedna druga analiza pokazuje da 80 odsto štetnih gasova u Njudeliju potiče od klasičnih elktrana na ugalj.

Boreći se za što čistiji vazduh, Berlin i Njujork su na primer uveli ekološke zone u kojima su dozovoljena samo vozila sa najnovijim sistemom filtera. Isto tako su poboljšali javni saboraćaj. Podstiče se vožnja biciklom. To sve naravno nije dovljno da bi se sprečile katastrofe, kao ova u Pekingu, … ali to bi mogao da bude početak.