Tetovaže i pirsinzi ozbiljno ugrožavaju zdravlje

Tetovažom ili pirsingom najlakše može da se prenese otporan virus, uzročnik hepatitisa B ili C, a ponekad i virus HIV-a.

Za oslikanim telom sa najrazličitijim motivima već godinama vlada prava pomama. Poznati i nepoznati, javni i anonimni, svi listom žele tetoviran znak na svom telu ili pirsing. Na plažama i ulicama šetaju se pune, različito nijansirane slike, diskretni crteži na karakterističnim mestima. Pirsing nakit kači se gotovo na sve delove tela. Stiče se utisak da je “tatu-manija” zahvatila sve, ne praveći razliku u godinama.

A da li je i koliko bezbedna ili opasna po zdravlje, za “Život plus” objašnjava dermatovenerolog dr Milan Bjekić iz beogradskog Zavoda za kožnovenerične bolesti:

– Kada se neko odluči za tetovažu i pirsing, trebalo bi da bude svestan mogućih zdravstevnih komplikacija koje mogu da nastanu tokom tetoviranja ili pirsinga. Ovo je važno jer tetovaža podrazumeva unošenje nerastvorenih pigmenata u kožu. Boja se nanosi na kožu, a zatim se serijom ponavljanih uboda unosi u najpovršniji sloj, dubine od jednog do dva milimetra. Ubodi se najčešće izvode iglom, oštrim predmetima ili pištoljem za tetovažu. Ponekad na mestima uboda može nastati krvarenje, pa koža izgleda kao opečena. Međutim, to je privremeno stanje koje može da traje najduže dve nedelje. Za to vreme koža u potpunosti zaceljuje.

                                               Foto: Foter stray-kat

* A koje su onda ozbiljnije komplikacije?

– Komplikacije koje nastaju prilikom tetovaže, mogu biti alergijske zbog reakcije na pigmente koji se koriste. Alergija se javlja zato što neki pigmenti u sebi sadrže soli metala, a koje su za osetljive osobe zapravo alergeni, koji izazivaju kontaktni alergijski dermatitis. Plavu boju, primera radi, daju mastilo, indigo i soli kobalta, zelenu soli hroma, dok je za crvenu potrebna so žive, cinaber. Žuta boja se dobija zahvaljujući soli kadmijuma, ljubičasta od soli mangana, belu stvara talk, a braon boju gvožđe. U svakom slučaju, promene koje nastaju usled alergijske preosetljivosti, mogu da se jave neposredno nakon tetovaže, a nekada i posle nekoliko godina.

* Kako se ove promene manifestuju?

– Prvo se javlja crvenilo koje je praćeno svrabom, a zatim se na mestu tetovaže pojavljuju sitni mehurići, koji nakon prskanja ostavljaju krastice. Zbog izraženog svraba pojavljuju se i ogrebotine, a moguć je i nastanak sekundarne bakterijske infekcije. To je već ozbiljnije stanje praćeno bolnim otokom, gnojenjem i povišenom telesnom temperaturom. Međutim, infekcije su više karakteristične za pirsing nego za tetovažu.

* Zašto?

– Zbog osetljivih mesta na kojima se pirsing obično radi i nakita koji se koristi. Najčešća mesta za pirsing su uši, nos, usne, obrazi, jezik, obrve, bradavice, pupak i genitalije, a nakit je obično od čelika, niobijuma, titanijuma ili zlata. Ako je od nikla, česte su kontaktne alergijske reakcije. Koža se najčešće buši iglama, a za uši postoje posebni pištolji. U svakom slučaju, vreme zaceljivanja kože nakon pirsinga je od četiri do šest nedelja, a opisano je da proces može da traje i do godinu dana!

* Koje još komplikacije mogu da se pojave usled ovakvog vida ulepšavanja?

– Ukoliko se tetovaža ili pirsing ne sprovode u sterilnim uslovima i sa sterilnim instrumentima, može doći do prenošenja najrazličitijih virusa. Naravno, pod pretpostavkom da je u nesterilizovanom instrumentu ostao trag krvi obolele osobe koja je prethodno prošla navedene tretmane. Na ovaj način najlakše može da se prenese izuzetno otporan virus, uzročnik hepatitisa B ili hepatitisa C. Ponekad može da se prenese i virus HIV.

* Da li ste vi imali takvog pacijenta?

– U svojoj praksi susreo sam nekoliko pacijenata kod kojih se na svakom mestu uboda pojavila bradavica izazvana humanim papiloma virusom. Kod njih je čitava površina tetovaže bila neravna, prekrivena sitnim zaravnjenim virusnim papulama. Poznato je da na mestu tetovaže može da se pojavi i maligni melanom, kao i ružni ožiljci keloidi, granulomi i sarkoidni čvorići. Ovim putem mogu da se prenesu i uzročnici sifilisa, tuberkuloze i lepre.

* Koji je najbolji način zaštite?

– Ako se neko već odluči za tetovažu ili pirsing, treba dobro da se raspita gde je najbezbednije da se to uradi. Ako ne postoje licencirane radnje, osoba sama mora da proveri da li se na mestu za tetoviranje i pirsing koriste kontejneri sa pigmentom za jednokratnu upotrebu, radi smanjivanja rizika za dobijanje infekcije od neke druge osobe. Važno je da zna i da li se za svaki tattoo koriste sterilne igle, postoji li autoklav ili suvi sterilizator, da li se igle stvarno nakon svake upotrebe sterilišu, ali i da li profesionalci nose zaštitne rukavice tokom rada.

                                                    Foto: Foter mAicLo

TRAGOVI OSTAJU

Ljude navode različiti motivi da se tetoviraju ili rade pirsing. Kod Aboridžina je to kulturološki fenomen, vezan za spiritualnu ceremoniju. Mnogi se tetoviraju jer im se crteži na telu sviđaju kao modni detalj, tinejdžeri to ponekad čine pod pritiskom svojih vršnjaka, dok neki bodi pirsing koriste da bi pojačali seksualno zadovoljstvo partnera, kao što je pirsing na jeziku.

No, svejedno koji da je razlog za tetoviranje, svako treba da ima na umu da se tetovaže teško uklanjaju i da je tretman često nezadovoljavajući. U praksi se koristi dermoabrazija, hirurška ekscizija i laserski tretman, ali tragovi gotovo uvek, po pravilu ostaju, kaže dr Bjekić za Novosti.