Vodeći UZROCI SMRTI razlikuju se od zemlje do zemlje: Od čega UMIRU ljudi širom sveta?!

Vodeći uzroci smrti menjali su se kroz istoriju, a i danas se razlikuju od zemlje do zemlje.

pixabay.com

Životni vek ljudi širom sveta se produžava – prosečni životni vek 1950. bio je svega 46 godina, a 2015. – 71 godinu.

U nekim zemljama, napredak nije uvek bio lak. Bolesti, epidemije i neočekivani događaji podsetnici su da sve duži prosečni životni vek ne sme da se uzima zdravo za gotovo. 

U međuvremenu, manje od 0.5 odsto ljudi umire zbog razloga koji nas opsedaju, kao što su teroristički napadi, ratovi i prirodne katastrofe. 

Ali, širom sveta, mnogi od nas i dalje umiru premladi.

ljudi
Pixabay.com

Uzroci smrti u različitim delovima sveta

Širom sveta je 2017. godine umrlo oko 56 miliona ljudi. 

To je 10 miliona više nego 1990, zato što je globalna populacija u međuvremenu porasla, a ljudi u proseku žive duže.

Više od 70 odsto njih umire od hroničnih bolesti. One se ne prenose s osobe na osobu i obično napreduju sporo.

Ubedljivo najveće “ubice” su kardiovaskularne bolesti, koje zahvataju srce i arterije, a odgovorne su za svaku treću smrt. 

To je dvaput više od raka – drugog najčešćeg uzročnika – koji je zaslužan za otprilike svaku šestu smrt.

Druge nezarazne bolesti kao što su dijabetes, određene respiratorne bolesti i demencija, takođe su pri vrhu liste.

Smrti koje je bilo moguće sprečiti

Ono što bi moglo da vas šokira je broj ljudi koji i dalje umire od uzroka koje je bilo moguće izbeći. 

Oko 1,6 miliona ljudi umrlo je 2017. od bolesti povezanih sa dijarejom, zbog čega se ona nalazi u 10 najčešćih uzroka smrti. U nekim zemljama, jedan je od najvećih ubica.

Neonatalni poremećaji – smrti beba u prvih 28 dana – odneli su živote 1,8 milion novorođenčadi 2017. godine.

Učestalost ovih smrti umnogome varira od zemlje do zemlje. U Japanu, manje od jedne na 1.000 beba umre u prvih 28 dana života, u poređenju sa nešto manje od svake dvadesete u nekim od najsiromašnijih zemalja sveta.

I druge sprečive smrti su visoko na toj listi.

Saobraćajne nesreće izazivaju visok broj smrti u najbogatijim i najsiromašnijim zemljama podjednako, a 2017. su odnele godine 1,2 miliona života. 

Iako su mnoge zemlje sa visokim ličnim dohocima poslednjih decenija doživele značajan pad broja smrti u saobraćajnim nesrećama, globalno je broj smrti na putevima ostao gotovo isti.

U međuvremenu, širom sveta umrlo je gotovo dvostruko više ljudi od samoubistava nego ubistava – kad jedna osoba ubije drugu. 

U Velikoj Britaniji, broj samoubistava bio je 16 puta viši; to je vodeći uzrok smrti kod muškaraca uzrasta između 20 i 40 godina.

Šta nam ovo govori?

Ono od čega ljudi umiru menja se vremenom.

U prošlosti su zarazne bolesti igrale mnogo veću ulogu nego danas.

Svaka treća smrt 1990. godine bila je posledica prenosive ili zarazne bolesti; 2017. godine to je opalo na svaku petu.

Deca su posebno podložna zaraznim bolestima. Još u 19. veku pre pete godine umiralo je svako treće dete.

Stopa smrtnosti dece značajno je opala od tada zahvaljujući vakcinama i unapređenju higijene, zdravstva i pristupa čistoj vodi.

Smrt dece u bogatim zemljama danas je relativno retka, dok najsiromašniji regioni danas imaju stope smrtnosti dece slične Velikoj Britaniji i Švedskoj u prvoj polovini 20. veka, a nastavljaju da ih sustižu.

Pad globalnog broja smrti dece jedan je od najvećih uspeha modernog zdravstva.

Broj dece koja umiru svake godine poslednjih decenija se prepolovila, kako smo postali bolji u borbi protiv prenosivih i zaraznih bolesti.

Zbog toga je stopa smrtnosti prevagnula ka nezaraznim bolestima kod starijih ljudi.

Mnoge zemlje brine sve veći teret koji sada pada na rodbinu i zdravstveni sistem kako ljudi stare i boluju od sve dugoročnijih bolesti. 

Ovaj zacrtani napredak iz koloseka mogu da izbace neočekivani događaji.

Kriza HIV/Aids-a iz 80-tih upečatljiv je primer za to.

Epidemija je zahvatila sve regione sveta, ali je najviše posledica ostavila po životni vek u podsaharskoj Africi.

Posle decenija stabilnog napretka, u mnogim zemljama regiona životni vek je tada značajno opao.

Kombinacija antiretroviralne terapije, lečenja i edukacije o prevenciji značila je da su se globalne smrti od bolesti povezanih sa HIV samo u poslednjoj deceniji prepolovile – od dva miliona godišnje na milion.

Životni vek je od tada počeo da raste u tim zemljama, ali se tek sada vraća na nivo od pre krize.

Čak i u najbogatijim zemljama, stalan napredak nije nikakva garancija.

Životni vek u SAD blago je opao u poslednjih nekoliko godina, uglavnom kao rezultat krize opioida.

Životni vek mladih majki takođe nije konstantno bio u porastu.

Postoji desetak zemalja u kojima su mlade žene danas sklonije umiranju tokom ili neposredno posle porođaja nego što su to bile njihove majke, uključujući i SAD.

Ima još mnogo da se radi

Današnja ukupna slika je pozitivna: živimo duže dok manji broj ljudi – a posebno deca – umire od sprečivih uzroka. Ali je istina i da ima još mnogo toga da se radi. 

Dalji napredak u sanitarijama, higijeni, ishrani, vakcinacijama i osnovnoj zdravstvenoj nezi ključni su za to.

Baš kao i povećane mere bezbednosti i nega mentalnog zdravlja.

Razumevanje uzroka smrti ljudi ključno je ako želimo da se taj napredak nastavi.

O ovom članku

Ovu analizu BBC je naručio od eksperta koji radi za spoljnu organizaciju.

Hana Riči je savetnica na Oksford Martinu, a trenutno radi kao istraživačica na OurWorldinData.org. To je zajednički projekat Oksford Martina i neprofitne organizacije Global Čejndž Dejta Leb, koja želi da predstavi istraživanje kako se menja svet kroz interaktivne vizuelizacije.