Za procenu rizika od srčanih oboljenja više nije dovoljno meriti uobičajene vrednosti holesterola

Sve veći broj istraživanja pokazuje da održavanje koncentracije LDL holesterola (loš holesterol)unutar preporučenih granica nije dovoljno da se spreči razvoj srčanih bolesti.

Od 40 do 50 odsto pacijenata sa kardiovaskularnim bolestima nema rizične koncentracije LDL holesterola. Prema istraživanju predstavljenom na Kongresu medicinske biohemije i laboratorijske medicine, nedavno održanom u Beogradu, kod čak 75 odsto pacijenata hospitalizovanih zbog komplikacija KVB nalaz „lošeg” holesterola bio je u granicama normale, pišu Novosti.

– Prilikom određivanja tzv. lipidnog statusa, meri se koncentracija ukupnog holesterola, LDL holesterola, HDL holesterola i triglicerida. Ovi parametri su se izdvojili kao faktori koji povećavaju verovatnoću za razvoj KVB, a povišena koncentracija triglicerida igra ključnu ulogu u nastanku malih, gustih LDL i HDL čestica koje snažno doprinose ubrzavanju procesa ateroskleroze – kaže za Novosti dr docent Jelena Vekić sa Katedre za medicinsku biohemiju Farmaceutskog fakulteta u Beogradu.

Merenje koncentracije LDL holesterola ne mora samo po sebi da bude dovoljan pokazatelj, jer nemaju sve LDL čestice istu količinu holesterola. Naime, male, guste LDL čestice sadrže manje holesterola, a više triglicerida i imaju najveći potencijal za razvoj ateroskleroze.

One se duže zadržavaju u cirkulaciji, lakše prolaze u zid krvnog suda, gde su zatim podložnije neželjenim modifikacijama, pre svega oksidaciji, koja inicira aterosklerozu, pojašnjava Jelena Vekić.

– Ako na primer dve osobe imaju istu koncentraciju LDL holesterola, ali im se veličina LDL čestica razlikuje, osoba sa manjim LDL česticama imaće znatno veći broj čestica pri datoj koncentraciji holesterola, što povećava verovatnoću za nastanak ateroskleroze. Na osnovu rezultata dosadašnjih istraživanja, smatra se da osobe sa malim, gustim LDL česticama imaju čak tri do sedam puta veći rizik za razvoj kardiovaskularnih bolesti – kaže dr Vekić.

Međutim, pojašnjava sagovornica Novosti, da li će neko imati male, guste LDL čestice određuje delom i nasleđe (35 do 45 odsto), a potvrđen je i uticaj pola i starosti, kao i faktora sredine vezanih za: način ishrane, unos alkohola, primenu hormonske supstitucije ili oralnih kontraceptiva i gojaznost u predelu stomaka.

Učestalost osoba sa malim, gustim LDL česticama u zdravoj populaciji odraslih muškaraca je 30 do 35 odsto (pet do 10 procenata kod mlađih od 20 godina), i 15 do 25 odsto kod žena posle menopauze.

Povećan udeo malih, gustih LDL čestica potvrđen je i u stanjima koja su udružena sa povišenim rizikom za razvoj KVB, pre svega kod metaboličkog sindroma, dijabetesa melitusa tipa 2, hroničnim zapaljenskim i bubrežnim oboljenjima, a svakako je karakteristično za pacijente sa potvrđenim kardiovaskularnim i cerebrovaskularnim oboljenjima, tj. u akutnom infarktu i moždanom udaru.

– U aterosklerozi i kardiovaskularnim bolestima vrlo su složene međusobne veze između faktora rizika, pa je nekada teško protumačiti kako promene vrednosti pojedinačnih markera doprinose riziku – kaže Jelena Vekić.

Procena rizika

Analizom LDL i HDL supfrakcija trenutno je moguće otkriti poremećaje u metabolizmu lipoproteina u ranoj fazi ateroskleroze (pre kliničkih znakova), a najnoviji rezultati ukazuju da je ispitivanje malih, gustih LDL čestica posebno značajno za procenu rezidualnog rizika kod populacije koja još nema simptome, kao i za praćenje napretka ateroskleroze kod pacijenata kod kojih je potvrđena KVB.